Čovjek plače i od sreće i od tuge. Neki od nas zaplaču dok kažeš keks, dok je nekima potrebna prava navala emocija da bi se rasplakali. A razumjeti impuls u nama koji nas dovodi do suza nije nimalo lako.

Suze se sastoje od tri sloja: ulja, vode i mukoze. One su produkt nekoliko žlijezda unutar i oko vjeđa. Sve su suze iste, ali im je uzrok drukčiji, pa prema tome postoje tri vrste suza. Prva je bazna vrsta suza koja štiti i vlaži oči. Druga je refleksna koja ispire strana tijela iz oka. Treća je emocionalna, odnosno odgovor na snažne emocije u tijelu. Zanimljivo je da se pokazalo da emocionalne suze imaju veći postotak hormona koji se u tijelu pojavljuju i prilikom dojenja te magnezija koji pomaže u reguliranju raspoloženja.

Emocije i bol izazivaju istu reakciju u tijelu. One nastaju u limbičkom dijelu mozga, u kojem se procesuiraju sjećanja, osjećaji i ponašanje. Mnogi znanstvenici smatraju da mozak ne može razlučiti razliku između emocionalne i fizičke boli. Naime, imali slomljeno srce ili se uboli u stopalo, reakcija je ista.

Kada osjetimo tugu, bol, ljutnju ili slično, hormoni jurnu našim tijelom. Kada je čaša puna, odnosno kada su hormoni na svom vrhuncu, tijelo traži način da se riješi pritiska, a plač je jedan od načina.

Plač donosi olakšanje. Razne studije pokazuju da se većina ljudi osjeća bolje nakon što se isplakala. Također, najviše se ljudi osjećalo dobro kada su uz plač dobili i određenu društvenu podršku. Uz ovo, mnoge studije pokazuju da su ljudi koji na stres, ljutnju i bol reagiraju suzama i mnogo zdraviji od osoba koje ne plaču previše često. Već je široko poznata činjenica da osobe koje sve zadržavaju u sebi i ne olakšavaju si život suzama, češće pate od glavobolja, srčanih bolesti, gubitka kose, depresije i ostalih psihičkih poremećaja. Smatra se da je plač reakcija kojom tijelo sebe štiti.

Razlika među spolovima

Djevojke i žene u prosjeku plaču 63 puta godišnje, dok muškarci i dečki to čine tek sedamnaest puta u jednoj godini. Mnogi znanstvenici smatraju da je to zbog drukčije količine hormona. Naime, ženska populacija ima i do 60 puta više hormona kao što je prolaktin, a koji je posebno visok za vrijeme puberteta, ali i kasnije za vrijeme dojenja i poroda.

Do vremena kretanja u školu, djevojčice i dječaci plaču podjednako, a onda se sve mijenja i dječaci počinju plakati znatno manje. Stručnjaci još uvijek pokušavaju otkriti zašto je to tako, odnosno je li za sve kriv samo već spomenuti hormon ili je to zato što društvo potiče dječake da ne plaču.

Zanimljivo je, kada ostarimo, ženama se smanjuje količina hormona, pa počinju plakati manje, a muškarci – više.

Prvi znak komunikacije

Plač je prvi oblik komunikacije kada se pojavimo na ovom svijetu. Bebe plaču kada su gladne ili kada ih nešto boli. Mnoge studije pokazuju i da je plač vrlo učinkovito sredstvo za postizanje cilja dok smo još djeca, ali i kasnije u životu.

No, kada plač nije iskren, onda nastaje problem. Tada više nije dobro sredstvo postizanja ciljeva, a ljudi će postati imuni na prečeste i neiskrene suze. Otuda i nazivi plačljivko, plačibaba, plačko i slično.

Ali, znanost koja proučava plač ima još mnogo posla jer je mnogo toga još uvijek nerazriješeno. No, jedno je sigurno – ako se osjećate bolje nakon plakanja, samo naprijed!