Psi jedu sve i svašta. Čak i kad pojedu nešto što ne bi trebali, psi svoje želučane tegobe jednostavno riješe povraćanjem. No, treba pokušati spriječiti takve obroke jer se uvijek može dogoditi da pas naleti na nešto od čega se neće lako oporaviti
Nije dobro prepustiti psu odluku što će jesti. Čovjekov najbolji prijatelj duboko je uvjeren kako ne postoji ništa što mu može naškoditi, no to baš i nije tako.
Problem je zapravo u tome što psi vole stavljati sve što im je zanimljivo u usta, malo to žvakati i na kraju progutati. Ono što jednostavno prođe kroz psa nije poseban problem, no kad se neki predmet zaglavi u želucu, onda počinju ozbiljne opasnosti.
Tanki oštri štapići i slične stvari mogu probiti ili poderati unutrašnjost psećih crijeva. Ako vidite da psu iz stražnjice strši nekakav konopac, nemojte ga potezati, već ljubimca odvedite veterinaru.
Mali predmeti također mogu postati problem ako ih pas proguta u velikoj količini. Nije neobično da pas povremeno proguta kamenčić, no kako ljubimci ponekad imaju problema sa samokontrolom, neki od njih neće prestati jesti kamenje niti nakon što su prošli kroz stotine.
vezane vijesti
Znakovi začepljenja
Predmeti koji kod psa stignu do debelog crijeva najčešće će sami izaći, no može doći do začepljenja jednjaka ili tankog crijeva. Pseći refleks je u takvim slučajevima povraćati, što najčešće riješi problem.
No, kad primijetite gubitak apetita, proljev ili opću bezvoljnost, onda je problem ozbiljniji. Pogotovo, ako uz neki od tih simptoma pas pokušava povraćati, a ne može, ili kašlje i šapama si dira vrat i njušku.
Veterinari najčešće znaju treba li prepustiti stvari prirodi ili je možda vrijeme za kirurški zahvat, no ako nisu sigurni napravit će rendgensku snimku problematičnog dijela probavnog sustava.
Također valja imati i na umu da što je veći pas, to veće predmete može progutati. Neke pasmine navodno su sklone gutanju neobičnih stvari – od labradora i retrivera do krvosljednika i bernskih planinskih pasa.
Mlađi psi su skloniji žvakanju jer im još rastu zubi, a gutaju po navici. Jednom kad ih iskustvo pouči da nije sve jestivo, većina pasa uglavnom dovoljno pazi što će progutati.
Kad su u pitanju promašeni slučajevi koji ne prestaju pokušavati pojesti sve što im se nađe nadohvat njuške, vlasnici moraju voditi računa o tome i pokušati im što češće onemogućiti ispunjavanje te loše navike.
Uvijek je bolje spriječiti, nego liječiti.
