Ljudi i psi žive zajedno od pamtivijeka, pa mnogima vjerojatno nije ni palo na pamet kako naši ljubimci možda nisu baš oduševljeni asfaltom, malim stanovima, dizalima i svim ostalim stvarima koje urbani život nosi. No, kako su nam ipak najbolji prijatelji, dali su sve od sebe da se priviknu na sve te novosti
Jednom su me prilikom upitali: 'Pa dobro, zašto ljudi uopće drže pse u gradovima?' Ljubav i komunikacija sa psima drevna je no, treba priznati, više karakteristična za zapadnu civilizaciju no istok. Na Bliskom istoku, primjerice, pse se gotovo uopće ne drži kao ljubimce, a islam psa smatra 'nečistom životinjom'. Ipak, hrtovi su tamo psi posebnog statusa, drže se i veliki i snažni psi čuvari, a još uvijek je moguće svjedočiti primordijalnim oblicima suživota ljudi i poludivljih pasa, koji u čoporima prate beduine.
Premda su psi i ljudi danas emocionalno možda povezaniji no ikad prije na zapadu ništa nova, može se reći. Pas i čovjek putuju zajedno kroz povijest i tako će biti i dalje.
Držanje pasa kao kućnih ljubimaca u mnogočemu mijenja ulogu pasa u ljudskim životima. Također, s razvojem ljudskog društva otvaraju se i brojne nove opcije za uporabu pasa kao radnih životinja. Ipak, najveći broj pasa, a pogotovo u urbanim centrima, sve više ima ulogu emocionalne potpore i očuvanja kakvog takvog kontakta čovjeka s prirodnim svijetom.
Postoje, naravno, školovani terapijski psi i njihova uloga je važna i neprocjenjiva no, iskustvo govori, kako pas i bez posebne obuke može čovjeku mnogo pružiti. Odnos sa psom u tom je smislu, neka se nitko ne uvrijedi, sličan bilo kojem odnosu u našem životu. Za njega je potreban priličan stupanj samosvijesti, samokontrole, empatije i razumijevanja za drugu stranu.
Naš pas može nas mnogo što naučiti o nama samima. Mnoga su njegova ponašanja odraz naših stanja i reakcija i u tom smislu preodgoj psa može biti i pomalo nelagodan put samospoznaje za vlasnika. No, kroz obuku našeg psa možemo steći vještine i osloboditi kapacitete za koje nismo bili ni svjesni da ih posjedujemo.
U našim domovima psi, kao senzibilna stvorenja, katkad mogu biti poput lakmus papira preko čijeg ponašanja, reakcija i stanja možemo uočiti kakva je atmosfera u našem domu. Psi su, kao i ljudi, iznimno prilagodljiva stvorenja no i za njih je važno da budu u okruženju koje im odgovara. Primjerice, snažni i oštri šarplaninac u svojem će izvornom okruženju biti stabilno stvorenje umjerenih reakcija, ponos svoga vlasnika a u gradu bi se, pogotovo bez pravilnog odgoja, mogao pretvoriti u neurotičnu i agresivnu zvijer.
Psi su, da ne odemo predaleko, suštinski jednostavna stvorenja. Ne treba ih antropomorfizirati, naravno no i oni imaju potrebe koje moraju zadovoljiti kako bi ostali zadovoljni i zdravi. Važna je naravno fizička aktivnost. Druženje s psom u tom nam smislu također može biti od koristi.
Sve veći broj ljudi obavlja uredske poslove i premalo se kreće. Šetanje, planinarenje i trčanje idealne su aktivnosti i za našeg psa.
Psi su, jasno je, mnogo više od živih igračaka za maženje ili dodataka obiteljskoj razglednici a zanimljivo je da se dobar dio komunikacije između ljudi i pasa odvija više-manje spontano i neosviješteno. Posao trenera nije psa prisilnim metodama ili pukim drilom nagnati na poslušnost već naprosto osvijestiti vlasnike u kojoj mjeri njihovo ponašanje i način funkcioniranja utječu na ponašanje njihova psa te navesti ih da osviješteno počnu podučavati svoga ljubimca.
U našim je gradovima pasa sve više i to je pozitivno no valja imati na umu da gradska sredina može biti stresna za pse te da urbani centri nisu idealno okruženje za njih. Srećom, mnogi naši gradovi imaju podosta zelenih površina i parkova u kojima psi mogu doista uživati a informacije o odgoju i obuci nikad nisu bile dostupnije.
Činjenica je i da se nemali broj pasa premalo kreće i često se govori kako psa treba 'istrčavati', no psi su također i misleća bića. Valja ih tako i tretirati te zadovoljiti i njihove potrebe za mentalnom aktivnošću, treninzima i zabavom.
Pretrpani smo obvezama, opterećeni kompleksnim međuljudskim odnosima i katkad nam se čini da nam je i pas opterećenje a bavljenje njime uzima nam previše vremena. Ipak, vrijeme provedeno u bavljenju psom nikako nije uzalud potrošeno. Dok se mi bavimo psom,naime i on se na neki način bavi nama.
Kroz treninge možemo ponešto naučiti i o sebi te nerijetko doživjeti radost postignuća. Riječ je o interakciji u kojoj čovjek, nema sumnje, vodi igru no pas je također aktivan sudionik i vlasnik se katkad ugodno iznenadi kad spozna i mentalne kapacitete svog čupavog ljubimca.
Za kraj, umjesto odgovora na pitanje s početka teksta - citat neznanog autora: Psi nisu i, ne bi trebali biti, sve u našim životima no upotpunjuju ih i čine na više načina sadržajnijim.