Pas doista jest prva udomaćena životinja i postoje i teorije o tome kako smo mi pripitomili pse, a oni nama pomogli u izgradnji civilizacije. Kasnije su udomaćivane i mnoge druge vrste, poznato je, i nekoć je koegzistencija pasa s drugim životinjama bila svakodnevna stvar. Normalno je bilo da pas tolerira prisutnost ne samo mačaka, već i kokoši, gusaka, krava, svinja i još kojekakvih stvorenja.

U suvremenim, urbanim ili suburbanim uvjetima u kakvima boravi mnogo pasa ljubimaca psi nisu u tolikoj mjeri okruženi drugim životinjama. No to se ipak nerijetko događa i stoga je nužno poznavati svoga psa te kontrolirati njegov odnos prema drugim životinjama.

Stereotip o netrpeljivosti pasa i mačaka doista jest stereotip, no ne posve bez temelja. Naime, psi i mačke umnogome se razlikuju no klasična poimanja o psima kao podložnim, ovisnim i bezuvjetno odanim bićima te mačkama kao samosvojnim i samoživim stvorenjima ipak posve ne drže vodu.

Nekoć se govorilo kako se pas veže za čovjeka, a mačka za kuću, no imao sam prilike upoznati mačke koje su itekako bile odane svojim vlasnicima i nerijetko im se radovale poput odanih pasa. Također, postoje veoma samosvojni psi koji nevoljko pokazuju naklonost svojim vlasnicima.

Psima i mačkama zajednička je veza s ljudima no valja reći kako te veze imaju drukčije temelje što neminovno utječe na njihove osobine. Psi su udomaćeni još u primordijalnim fazama ljudskog razvoja, to jest prije razvoja agrikulture dok su se mačke vezale uz ljude tek nakon što su ljudi počeli živjeti u vlastitim nastambama i zajednicama, i to ponajprije radi uništavanja štetočina.

Austrijski nobelovac Konrad Lorenz u svojoj knjizi 'Kako je čovjek naišao na psa' argumentirano je, smatram, iznio činjenicu kako je pas životinja koju je udomaćivanje najviše promijenilo dok je mačka s druge strane biće koje suživot s ljudima gotovo da nije mijenjao. Doista, većina je mačaka pomalo divlja, a mnogo više mačaka no pasa bilo bi sposobno za samostalan život bez ljudskog oslonca.

Psima i mačkama zajedničko je to da se radi o jedine dvije vrste domaćih životinja koje nisu udomaćivane nasilno, hvatanjem i zatvaranjem, već se kod obje vrste radilo o svojevoljnom i obostranom udruživanju s ljudima.

Mnogi psi ne vole mačke, no nerijetko u toj netrpeljivosti nema ništa vezano baš uz tu vrstu. Pas koji će pojuriti za mačkom pojurit će i za zecom ili srnom. Mačka je za njega plijen, čupavo stvorenje slabije od njega koje pred njim bježi.

Skladan suživot pasa i mačaka itekako je moguć pa čak i kad se radi o takozvanim opasnim psima poput terijera tip bul ili belgijskih ovčara. Osobno sam znao gospodina čiji je stafordski bulterijer, u kvartu na zlu glasu zbog nesklonosti mužjacima, proveo skladnih šesnaest godina s jednim bucmastim tigrastim mačkom. U tom odnosu glavnu je riječ, jasno, držao mačak i često se upravo to događa. Pogotovo ako dovedete štene u dom u kojem već boravi odrasla mačka.

Psi i mačke mogu se posve lijepo slagati i znam za slučajeve pravog drugarstva između tih dviju vrsta. Neka vas ipak ne iznenadi činjenica da će vaš četveronožac nakon dremuckanja na kauču uz obiteljskog mačka u pravednom bijesu pojuriti za susjedovom sijamkom. Kućna mačka biće je za koje je od malena vezan, a takve emotivne veze on nema s ostalim mačkama.

Da, psi itekako mogu uspostaviti emotivnu bliskost s drugim vrstama (ništa neobično, jer i ljudi su druga vrsta) o čemu je primjerice pisao sjajni britanski veterinar i književnik James Herriot. Također, to je osobina koju posjeduju i mnogi radni psi.

Pastirski psi poput naših tornjaka, primjerice, još kao malena štenad borave uz ovce koje počnu doživljavati dijelom svoga čopora i spremno ih kasnije brane od nasrtaja sebi genetski mnogo srodnijih vukova. Sokolari također znaju da su psi sposobni surađivati sa sokolovima u lovu, a lovci na štakore i kuniće odgajaju svoje terijere da surađuju s vreticama, malenim žestokim stvorenjima iz roda kuna.

Psi i konji također se mogu lijepo slagati, a negdašnja britanska praksa lova na lisice uz pomoć konja te goniča i terijera, neki tvrde, te pasmine čini sklonije konjima.

Psi ljubimci ne čuvaju ovce, a ni ne love, no sposobni su ne samo tolerirati već i doista prihvatiti druge životinje. Uglavnom se radi o mačkama, no i drugi ljubimci poput papigica, zamoraca, hrčkova ili afričkih tvorova mogu dijeliti dom sa psima. Ipak, mnogi lovački i radni psi teško će kontrolirati svoj lovački nagon u blizini malih, skakutavih čupavih stvorenja te ih nikako ne bi trebalo s njima ostavljati bez nadzora. Sa svojim navodnim zakletim neprijateljima mačkama, srećom, nerijetko sklapaju odnose pune povjerenja.