Je li vam hladno? Jeste li depresivni u ovim dugim, škrtim siječanjskim večerima? Pojačajte grijanje ili se ušuškajte u dekicu uz vruću kamilicu.

A možete i nešto drugo: prisjetite se prvoga plača vašeg djeteta, davnog ljetovanja, kada ste još mogli ljetovati. Sjetite se vremena kada ste imali stalan posao i na vrijeme plaću, sjetite se vašeg prvog automobila, ludovanja s prijateljima, uzbudljivog putovanja, sjetite se nečega lijepog. Ukratko: uključite nostalgiju

Sve je lakše uz nostalgiju

Skeptik će reći da je nostalgija vatra koju hrani loše pamćenje i žal za nečim što nikada nije bilo onakvo kakvim mislimo da je bilo. No ona bi vas trebala ugrijati skoro jednako kao etažno centralno i šalica čaja, tvrdi psihologinja Xinyue Zhou s kineskog sveučilišta Sun Yat-Sen u znanstvenom magazinu Emocije. Zajedno s britanskim i nizozemskim istraživačima, Zhou je istraživala kako nostalgična sjećanja utječu na tjelesni osjećaj topline te došla do zaključka da između toga postoji čvrsta veza. Što je u njihovom laboratoriju temperatura bila niža, ispitanici su se više prepuštali lijepim sjećanjima, subjektivno se osjećajući toplije, kao da se temperatura u prostoriji povisila za četiri stupnja. Nostalgija ne smanjuje samo fizičku nelagodu povezanu s hladnoćom, zaključili su istraživači, nego prema njoj povećava toleranciju, a time i otpornost na bolne podražaje hladnoće.

Žal za prošlim stoga nije tek besmisleno sanjarenje nego važna funkcija u reguliranju tjelesne topline, tvrdi psihologinja Zhou. To je svojevrstan korektiv, koji – barem kratkoročno – uspostavlja ravnotežu između tijela i duha, eliksir koji u teškim trenucima nudi emocionalni izlaz.

Ako je suditi po tim istraživanjima, nostalgičniji smo zimi, a smrznuti sjevernjaci trebali bi biti nostalgičniji od ugrijanih južnjaka. Ali što onda sa žalom za izgubljenim cesaricama, poljupcima po uskim kalama i sentimentalnim žalom za maslinama, kršem, mirisom smilja i majkom na kućnom pragu u pjesmama dalmatinskih klapa, dok im za vrućih ljetnih večeri curi znoj s lica?

Dobra terapija

Dakako, nostalgija je mnogo više od termoregulatora. To je sentimentalna čežnja za osobama, događajima, mjestima ili predmetima iz prošlosti. Sjećanje na neki život koji je bio i prošao prirodan je osjećaj svijeta i nešto što je utkano u svakom čovjeku, bio on Europljanin, bio Azijat. To je dokazivao i američki psiholog Tim Wildschut, u svom istraživanju iz 2006. ustvrdivši da je 80 posto ispitanika barem jednom mjesečno bilo nostalgično, a četvrtina njih čak jednom tjedno. Ono je obrambeni zid od lošeg raspoloženja, kada smo usamljeni i tužni, čak dobra terapija u slučajevima lakših i srednje teških oblika depresije.

'Nostalgični smo kada se moramo oprostiti s jednom fazom života, svjesni da joj se više nikada nećemo vratiti', kaže njemački autor Daniel Rettigs u svojoj knjizi 'Dobra stara vremena: zašto nas nostalgija čini sretnima'. A o tome raspjevano govori refren Novih fosila: 'Kako je dobro vidjeti te opet/staviti ruke na tvoja ramena/kao nekad poljubi me nježno/za ona dobra, dobra, dobra stara vremena'...

Od nostalgije, kažu, ne možete pobjeći, i što ste stariji, sve je snažnija. Prošećite zagrebačkim Zrinjevcem, pa ćete čuti penzionersku mantru tipa: 'Bilo nas je petoro, jedno drugome do uha, nismo imali računalo, mobitel, ni toliko igračaka, ali bilo nam je ljepše nego današnjim mladima'... Što više starimo, to je jučer bilo ljepše, romantičnije, korisnije, velikodušnije, optimističnije, s puno više nade. Ukratko: sretnije. Je li bilo baš sretnije? Ili smo naprosto bili mlađi.

Ali nisu nostalgični samo starci. Otvorite na Facebooku stranicu '80-e su bile godine', pa će vas vratiti u vrijeme čaša s Kinderladom, žvake Bazooka, postera iz Brava, Princa Valianta, 'Mućki' i 'Dinastije', u djetinjstvo današnjih četrdesetogodišnjaka koji se prisjećaju romantičnog vremena prije downloada, mobilnih telefona i interneta.

Kad uspomene bude sjećanja

Slatko-gorka sjećanja obuzimaju nas pri obiteljskim feštama, vjenčanjima, sprovodima, godišnjicama mature, rođendanima, uz glazbu ili čašicu više. Uspijevaju na tlu promjena, piše Daniel Rettigs. Nostalgiji smo skloniji u doba velikih društvenih mijena i nesigurnosti nego u vremenima stabilnosti, bez obzira kakva stabilnost bila. Rettigs time objašnjava žal dijela Nijemaca za DDR-om, ali pritom nije riječ, kaže on, o želji za uspostavom starog režima, nego o načinu na koji se nose s gubitkom oblika života na koji su bili naviknuti. U nesigurnim vremenima stoga nije rijetko ni u nas čuti primjedbu da je nekada uz siguran posao, zdravstvenu zaštitu i bolju mirovinu bilo ljepše no danas, pri čemu nitko ne zaziva povratak u jugo-jaram.

Po mišljenju Rettigsa, nostalgija je sve prisutnija u današnjoj svakodnevici iz demografskih, društveno-političkih i tehnoloških razloga: ljudi žive sve dulje, a starci su prirodno nostalgičniji. Osnovna značajka Zapada su munjevite i stalne društvene promjene, što donosi nesigurnost i bijeg u nostalgiju. Tehnologija – od beskonačnih mogućnosti digitalne fotografije i videa do glazbenih arhiva na internetu – danas bolje i obilatije čuva uspomene, a uspomene bude sjećanja.

Ali ne bježite od nostalgije! Iako nekada zna biti gorka, poručuju psiholozi okupljeni oko Xinyue Zhou, ona podiže duh, blaži osjećaj osamljenosti i rastjeruje strahove. Nakon što su zamoljeni da se prisjete školskih dana, prvog poljupca i maturalne zabave ispitanici su u kasnijim reakcijama bili velikodušniji, tolerantniji, suosjećajniji, spremniji pomoći drugima i optimističniji. Nedavna studija britanskog Sveučilišta u Southamptonu također je pokazala da prepuštanje lijepim sjećanjima razvija zdravu svijest o vlastitom identitetu i jača osjećaj socijalne pripadnosti.

Iako, kako netko reče, svaka je nostalgija nostalgija za nestalim vremenom i nestalim 'ja' u njemu.