Jack Russell terijer sve je omiljenija pasmina. Njihova ljepota i šarm su neosporni a privlačnima sve većem broju ljudi čini ih i pojavljivanje u brojnim filmovima i TV serijama poput 'Maske' s Jimom Carryjem, 'Moga psa Skipa', serijama 'Frasier' i 'Hooperman' u kojima ti divni psići izvode sjajne štoseve i žive, često u urbanim sredinama, sa svojim podjednako šarmantnim vlasnicima.

Radi se o malenom psu, bijelom sa šarama, preklopljenih ušiju i, ako nije podrezan, uspravno nošena repa. Pas je to koji plijeni pažnju svojim izgledom, no njegova istinska kvaliteta njegov je karakter.

Inteligencija mu je neosporna, no Jack Russell terijer nije ovčar već mali veliki pas sa svojim ja. To je, jasno, vezano uz nastanak pasmine jer, za razliku od ovčara koji su uzgajani da mnogo više surađuju s vodičem, svrha terijera progon je i borba plijena neovisno o svome vlasniku, a često i u podzemnim tunelima gdje bi, bez svjetla i podrške vlasnika, često bili prepušteni sebi.

Zato su Jack Russelli psi koji će često stvari raditi na svoj način i, uz mnogo mnogo rada, imati i dobre rezultate iz poslušnosti, no to nije njihova fora. Njihove su zanimacije vezane uz njušenje, trčanje, igru i borbu, plivanje i tu su, unatoč sitnom rastu, pravi velemajstori. Sve to trebalo bi imati na umu, ako želite Jacka za kućnog ljubimca.

Jack Russel jedna je od rijetkih pasmina s imenom i prezimenom i tome je tako jer se njihov nastanak vezuje uz britanskog pastora Velečasnog Johna Russella. Navodno je velečasni kod lokalnog devonshireskog mljekara spazio kujicu Trump i samo na osnovi njezina izgleda, kupio je i počeo svoj uzgoj.

Za mnoge se pasmine vežu mitske priče, no iza mitova često stoje činjenice koje su ipak ponešto drukčije. Naime John Russell jest držao bijelo-šarene terijere koje je koristio u lovu uz goniče na lisice, no u tome nije bio jedini. Primjer je britanska uzgajivačnica Cumbreck, čija vlasnica tvrdi i dokumentira da je njezina linija pasa obiteljski uzgoj barem jednako star kao Russellov, a nevezana za njegov.

John Russell bio je ponajprije strastveni lovac i trgovac lovnim psima i premda jest uzgajao šarene foksterijere, kako ih je sam zvao, nije imao nakanu stvaranja nove pasmine. U to doba uvriježen naziv za ove pse bio je foksterijer i, doista, suvremeni foksterijer i Jack Russell dijele iste korijene. Razlika je ponajprije u tome što je foksterijer odavno preoblikovan za izložbeni uzgoj, a Jack Russell je ostao radni pas i više tip psa no pasmina, kao što tvrdi i britanski kinolog Gerald Jones koji je pisao pod pseudonimom Dan Russell, u čast pokojnog velečasnog.

John Russell je 1873. bio sudac na prvoj izložbi britanskog Kennel cluba i, premda je tu i tamo kasnije u uzgoju koristio i izložbene foksterijere, iz tog vremena datira njegova poznata izjava: 'Moji su psi u odnosu na ove poput divlje ruže u odnosu na vrtnu.'

Russell je preminuo 1883. i za sobom nije ostavio nikakvih zapisa o svome uzgoju. 1871. pak rođen je Arthur Heinemman koji je nastavio s uzgojem Jack Russella ili Parson Russella, kako ih je sam počinjao zvati.

Heinemann jasno nije držao Russellove linije, jer one, ako su i bile očuvane, nisu bile evidentirane, već je naprosto u uzgoj uzimao sve šareno-bijele foksterijere koji su svojim fizičkim i psihičkim predispozicijama odgovarali zadatku za koji ih je trebao. A to, za razliku od pastora, nije bio lov na lisice već žešćeg suparnika – jazavca. Ti psi također nisu uzgajani da bi, kao Russelovi, oblajavali suparnika već i obračunali s njim, to jest ubili ga.

Ostali poznati uzgajivači iz tog vremena bili su Alys Serrell, Velečasni Peyton od Doddingtona, Augusta Guest i Anne Harris i svi su se oni oslanjali ponajprije na radne osobine pasa. U suvremeno doba, jedan od ključnih ljudi za pasminu je britanski učitelj, kinolog, lovac i pisac David Brian Plummer.

Plummer koji je za sobom ostavio pasminu terijera Plummer, specijaliziranu za lov na štakore te knjige u kojima opisuje svoje bizarne dogodovštine i piše o metodama lova, uzgoju pasa i još koječemu, također navodi kako se nastanak Jack Russell terijera tek dijelom vezuje uz Velečasnog Russella te da se radi o foksterijerima koji postoje još od početka 19. stoljeća a nastali su križanjem terijera, buldoga i bigla isprva za popularan sport borba sa zatočenim jazavcima i hvatanja štakora u jedinici vremena popularan u to vrijeme u Britaniji. Tako su po njemu i nastale bjeline Jackova, potekle iz križanja s buldozima.

Valja napomenuti da buldozi toga vremena nisu bili nalik apatičnim bačvicama današnjice već su to bili silno snažni ubilački strojevi korišteni za hvatanje raznovrsnog plijena i borbe s bikovima, medvjedima pa i ljudima.

Zaključak je ipak taj da Jack Russell dobrim dijelom duguje svoj nastanak pastoru Russellu, no i da on nikako nije jedini koji je držao takve pse. Također, Jack Russell zapravo je izvorni foksterijer koji je do današnjih dana ostao nepromijenjen.

Nedavno je rađeno istraživanje prema kojem je genetska osnova Jack Russella jednaka kao kod divljeg dinga i to ide u prilog tezi kako se radi više o tipu psa no o pasmini u suvremenom smislu.

Ipak, Jackove se itekako sustavno danas uzgaja, no tu postoje brojni prijepori. Britanci još od 1974. imaju Jack Russell Club of Great Britain, koji tvrdi da uzgaja istinske Jack Russelle, kod Amerikanaca imamo njihovu udrugu JRTCA koja tvrdi slično. FCI je 2001. definitivno pod svoje okrilje primio pasminu pod imenom Parson Russell terijer, a 2003. isto je učinio s australskom inačicom, nešto izduženijim Jack Russell terijerom koji je zadržao izvorni naziv.

S obzirom na to da je Jack Russell pasmina koja je već gotovo dva stoljeća uspjela očuvati izvornost i ostati tip psa, a ne pasmina zatvorenog uzgoja, pa je i dimenzijama varirala, i ostala bez sklonosti genetskim bolestima priznanje FCI-a moglo bi joj možda više naštetiti no pomoći jer suvremeni uzgoj pasa umnogome je prožet brojnim negativnostima koje su često plod utjecaja politike, loše tumačene znanosti i naprosto ljudskih hirova.

Eddie Chapman, čuveni britanski uzgajivač i pisac, tako je, kad sam ga upitao što misli primjerice o australskom Jack Russellu ljubazno odgovorio kako ga se većina ljudi to ne usuđuje upitati te da on smatra da to nije pravi Jack Russell. Jack Russella se doista često naziva i čistokrvnim mješancem i poneko neupućen mogao bi ga takvim i smatrati.

Mnogi američki i britanski lovci i dan danas smatraju kako je jedini istinski Jack onaj koji lovi lisice i jazavce i obavlja svoju izvornu zadaću, a da su sve ostalo loše kopije koje, ako se to već nije dogodilo, čeka skora degeneracija koja se dogodila mnogim terijerima.

Suvremeni život donosi mnoge promjene a povijest ljudi i pasa čvrsto je isprepletena. Jack Russell, u ovoj ili onoj varijanti sve više svoje mjesto nalazi u urbanim sredinama i kao kućni ljubimac. No trebao bi ostati, ako već ne lovački, onda pravi radni sportski pas. Naime, ako ste odlučili u svoj dom primiti ovog malenog vragolana, uzmite ga, u našim uvjetima, od provjerenog registriranog uzgajivača Kinološkog saveza i ne dajte se zavarati. Radi se o psu koji traži mnogo aktivnosti, ali i koji će vam, ako se budete njime bavili, pružiti mnogo radosti.

Život s Jack Russelom sve je prije no dosadan, u tom životu ima mnogo emocija i nisu sve ugodne (na njegove ispade najzdravije je gledati s dozom humora), no ako želite psa s karakterom, borca, tragača, trkača, skakača, ali i šarmera i veliku, veliku mazu koji zna, ako je dobro odgojen, uživati i u blagodatima domaćeg života, onda nikako nećete pogriješiti. Dapače, mogla bi vam to biti jedna od boljih životnih odluka.