Sve više rastavljenih parova nastavlja živjeti pod istim krovom, jer je financijske posljedice razdvajanja sve teže podnijeti. Iako je teško napraviti statistiku takvih slučajeva jer se često skrivaju, trend se najprije pojavio u Sjedinjenim Državama, piše francuski list Le Monde

'Preko Atlantika, prisilna kohabitacija često je bila nužnost kako bi se izbjeglo najgore a to je ulica, kako bi se uštedjelo te kako bi se održali odnosi s djecom', pojašnjava sociolog Claude Martin, jedan od čelnih ljudi Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS) koji je radio na tom pitanju.

Naslanjajući se na istraživanja svojih američkih kolega, Claude Martin pokušao je utvrditi vrijede li slična pravila i u Francuskoj. 'Cijena koju treba platiti za razdvajanje ponekad je previsoka i određen broj francuskih parova ostaje zajedno jer se ili ne mogu financijski bezbolno preseliti ili ne žele dijeliti imovinu', analizira Martin.

Parovi često nemaju novaca za kupnju novog stana u blizini kako djeca ne bi previše osjetila prekid, a odvajanje odgađaju i teškoće pri prodaji kuće ili stana s obzirom na stanje na tržištu nekretnina.

Iako financijska pitanja kompliciraju razvode, ona ih ne spriječavaju te se od 60-tih godina prošlog stoljeća broj razvoda konstantno povećava, i u Europi i u Francuskoj.

Po statistikama broj razvoda u EU-u se od 1970. do 2010. udvostručio, a u Francuskoj se od 1960. do 2008. utrostručio.