Povodom dolaska filma 'Projekcije' Zrinka Ogreste u hrvatska kina, koji u fokusu ima kolektivnu hrvatsku psihozu prikazanu na radionici grupne psihoterapije, na kojoj se otkriva da čak i jedna od psihijatrica vjeruje u Mjesečeve mijene kao jednu od alternativnih metoda liječenja, konzultirali smo se s psihijatricom Marijanom Braš s Odjela za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Braš objašnjava da mnogi ljudi pokušavaju pronaći magična rješenja u literaturi koja će im brzo pokazati kako biti sretniji, uspješniji, zadovoljniji, opušteniji. No često se razočaraju. Smatra da je najvažnije osvijestiti problem i potražiti pomoć, a najbolje se obratiti obiteljskom liječniku koji je kompetentan da procijeni je li potrebna specijalistička psihološka pomoć i koja se institucija bavi određenim problemom.

'Nemojmo zaboraviti da je svaki pojedinac različit, da su uzroci smetnji različiti, kao i naši načini suočavanja, tako da je nemoguće dati savjete koji bi vrijedili za sve. U svojoj kliničkoj praksi nerijetko susrećem pacijente koji su pročitali desetke knjiga i proveli stotine sati na računalu čitajući ovakvu literaturu, nakon čega bi postajali još anksiozniji jer su bili nezadovoljni i razočarani sobom zbog nemogućnosti da si pomognu. Posljedice netraženja stručne pomoći bit će još gore ako osoba pati sama i u tišini', objašnjava psihijatrica.

Uz self-help literaturu logično nam se postavljalo pitanje brojnih iscjelitelja i bioenergetičara koji imaju sve više posla. Kako to da neki radije odlaze k njima bez predrasuda, a zaobilaze
stručne osobe?

'Osoba koja ima smetnje, a u zemlji u kojoj vladaju brojne predrasude, obratit će se za pomoć tamo gdje joj je to dostupnije i vezano uz manje srama ili straha, pa tako i bioenergetičarima, iscjeliteljima, jer si ljudi lakše objasne 'da će otići nekome tko će im dati energije', nego da će ići po pomoć zbog mentalnih poremećaja', objašnjava Braš, naglašavajući da se ljudi ne bi trebali sramiti ni strahovati potražiti pomoć. U tome ih najviše koče predrasude.

'Mislim da je puno dezinformacija vezanih uz psihološku pomoć. Puno puta mi dolaze osobe s isprintanim stranicama s društvenih mreža, na kojima su napisane potpuno krive informacije o nekim lijekovima, terapijskim tehnikama i sl., te zaista smatram da se i protiv toga treba boriti što kvalitetnijim informiranjem', kaže psihijatrica.

Kojekakve seanse, smatra, kod nekih osoba mogu biti vrlo štetne, pa čak i fatalne, ako osoba koja je jako depresivna te sa suicidalnim idejama ili osoba kod koje se razvija psihotična epizoda i koja ima imperativne halucinacije (npr. glas koji joj govori da se ubije) odgađa pravo liječenje jer može pokušati ili počiniti suicid. Odgađanje pravog liječenja ili neadekvatno liječenje može učiniti još težom kliničku sliku.

'Posljedice netraženja pomoći bit će još gore ako osoba pati sama i u tišini. Izrazito je važno prepoznati psihički poremećaj i energično ga liječiti,' zaključuje.

Kako je potrošnja antidepresiva u sve većem porastu, a prema zadnjim podacima, u Hrvatskoj se godišnje troši oko milijun kutijica antidepresiva, zanimalo nas je može li razgovor izliječiti. Braš tvrdi da je razgovor glavno oruđe, no ponekad može i štetiti. 'Razgovor može jako pomoći, a on je u psihoterapijskom procesu glavno oruđe kojim se koristimo na putu do redukcije simptoma. No ne zaboravimo da riječi mogu izazivati i nocebo efekt, štetiti pacijentu, tako da svaki zdravstveni profesionalac mora paziti na to što, kada i kako govori pacijentu', ističe.