Pripremanje kokica zna biti zamorno kada shvatite da sve kokice nisu popucale. Zbog čega neka zrna kukuruza popucaju, a neka ostanu ležati na dnu tave, objasnila je fizičarka Helen Czerski koja tvrdi kako nije kriv kuhar, već uspješna priprema kokica ovisi o zakonu fizike i procesu koji se odvija unutar zrna prilikom zagrijavanja
Priznajte da vas prilično iznervira kada uz omiljeni film odlučite pripremiti zdjelu slasnih kokica, no sve od njih ne popucaju, već ostanu ležati na dnu tave. Osim što ne dobijete količinu koju ste planirali, često je frustrirajuće prebirati po kukuruzu u potrazi za kokicom.
Zašto se to događa i kako je uopće moguće da jedne kokice popucaju, a druge ne, iako se nalazi u istoj tavi te se kuhaju na istoj temperaturi, objasnila je fizičarka i autorica knjige 'Oluja u šalici: Fizika svakodnevice' Helen Czerski.
'Razlog zbog kojeg zrno kukuruza puca jest taj što je njegova ljuska vodootporna, a unutar nje nalazi se mala količina vode i puno škroba. Kada se kukuruz dovoljno zagrije, u unutrašnjosti zrna pritisak i temperatura rastu i kuhaju škrob, a voda počinje isparavati. Kako voda isparava, tako se počinje širiti, a rezultat toga je da neka zrna, odnosno neke ljuske zrna to više ne mogu podnijeti, pritisak raste i raste, te u konačnici pukne', rekla je Helen Czerski objašnjavajući kako je sav taj kuhani škrob zapravo ono što čini zanimljivi oblik koji imaju kokice.
Razlog zbog kojeg neka zrca ne popucaju te ostanu ležati na dnu tave, objašnjava Czerski, jest taj što 'voda može iscuriti za vrijeme zagrijavanja zbog čega se ne stvara pritisak u unutrašnjosti. Škrob je kuhan, ali ostaje u unutrašnjosti i to zrno nikada neće postati kokica', objasnila je fizičarka.
