Prije nekoliko godina Brian Sloan, proizvođač naprave koja simulira oralni seks za muškarce, organizirao je natjecanje za izbor najljepše vulve. Djevojka iz Velike Britanije osvojila je prvo mjesto, 5000 dolara, i ne samo to. Po uzoru na njezinu vulvu izrađen je trodimenzionalni model vagine korišten za seksi igračke za simulaciju vaginalnog seksa. Natjecanju je prisustvovalo više od stotinu žena, a ocjenjivale su se duljine malih i velikih usana, duljina klitoralne kapice i još neke druge karakteristike.

U prvi tren sam se razljutila jer zamjeram svima koji promoviraju visoke standarde ljepote, no zapravo su me zainteresirale žene koje su se prijavile, točnije njih 182 koje su vjerovale da je njihova vulva dovoljno lijepa da bi možda mogla biti i najljepša. Zašto su me zainteresirale?

Vrlo jednostavno, zato što je moje iskustvo u radu sa ženama potpuno suprotno. Ono što sam čula puno puta tužni su opisi doživljaja vlastitih vagina. S izrazom gađenja i srama slušam opise vulvi kao ljigavih, gadnih, ružnih, 'izmiješanih kao neka salata'. Nezadovoljstvo je najveće zbog veličine, mirisa i izgleda. Nerijetko je sve toliko preplavljeno osjećajem gađenja tako da žene nikada nisu dodirivale svoje spolovilo radi užitka te nemaju motivaciju probati to. One koje jesu opisuju to kao neugodan i nimalo ispunjavajući osjećaj. Užitak masturbiranja za njih je nepoznanica.

Žene koje imaju lošu sliku o vlastitoj vagini lošije seksualno funkcioniraju te izbjegavaju primanje oralnog užitka (kunilingus). Zbog osjećaja srama iste te žene češće odgađaju ginekološke preglede, a s negativnijim doživljajem vlastitog spolovila povezuje se i češće uljepšavanje vulve, najčešće neinvazivnim metodama, ali sve češće i vrlo invazivnim kirurškim estetskim operacijama ponajviše malih stidnih usana. Brijanje spolovila kako bi bilo što vidljivije, izbjeljivanje kako bi bilo ujednačeno ružičasto i svijetlo, kirurški zahvati (labioplastika) skraćivanja stidnih usana, ujednačavanja do potpune simetrije ili pak sužavanja vaginalnog otvora (dizajnerska vagina), sve su prisutniji. To su nepotrebni zahvati koji mogu promijeniti osjet i seksualni doživljaj.

Otkuda dolazi to nezadovoljstvo izgledom vlastitog spolovila? S jedne strane riječ je o ranjivosti koja se može povezati i s nedostatkom samopouzdanja, negativnijom slikom o vlastitom tijelu općenito te većom tjeskobom, ali i problemima u prihvaćanju vlastite seksualnosti. No drugi veliki razlog je izloženost nerealnim slikama vulvi. Nije Brian Sloan u svom natječaju odredio kriterije ljepote vulve, to već dugo radi pornografska industrija. Vulve koje gledamo u časopisima, pornografskim filmovima gotovo nikada nemaju takve male stidne usne koje izlaze izvan velikih usana, simetrične su i jedinstvene svijetle boje. I takav jednostrani prikaz otežava prihvaćanje izgleda realnog spolovila čije stidne usne dolaze u različitim bojama, oblicima, veličinama i asimetričnostima.

Što učiniti? Ako nas izloženost nerealnim vulvama obeshrabruje, logična postavka je da bi nas izloženost realnim vulvama osnažilo da svoje spolovilo vidimo kao normalno, jedinstveno, da ga možemo dodirivati bez srama i s više užitka, da bolje seksualno funkcioniramo, da možemo lakše napraviti ginekološki pregled i da ne razmišljamo o estetskim kirurškim zahvatima spolovila. Na sreću, istraživanja baš to potvrđuju. Izlaganje slikama realnih i raznovrsnih vulvi djelotvorno je u poboljšanju doživljaja vlastitog spolovila, boljem samopouzdanju, manjoj tjeskobi, ali i odustajanju od labioplastike. Kada ženama pokazujem slike realnih vulvi, nerijetko ih također priupitam da mi pokažu vulvu čija vlasnica ima ili nema pravo na seksualni užitak zbog izgleda. Često se tada smijemo i složimo da svaka ima pravo na seksualni užitak. I to je ono što želim potaknuti, razmišljanje o tome da, kako god izgledala, baš svaka vulva zaslužuje biti izvor seksualnog užitka.