'Žene koje se ne odijevaju skromno navode mlade muškarce na grijeh, iskušavaju njihovu čednost i šire preljub u društvu, što uzrokuje povećanje broja potresa', izjavio je jedan od najutjecajnijih iranskih imama Hojatoleslam Kazem Sedighi. Nakon toga jasno mi je odakle iranska briga za pokrivanje ženskog tijela, oni samo žele spasiti svijet, ili barem svoju zemlju, od razornih potresa.

A Islamska republika vrlo brižno čuva svoje muškarce od tri stvari koje ih najviše provociraju: ženske kose, stražnjice i grudi. Marama bi uz dobar dio lica trebala pokriti i vrat, a noge su već skrivene dugim hlačama pa se od kože, osim dijela lica vide još samo ruke. A njima iranska žena može raditi po kući i mijenjati djeci pelene, za što je, valjda tako misle, i stvorena. Dok muškarci, neometani ženskim oblinama, u miru mogu moliti Boga.

Angažman Hojatoleslama Kazema oko sprečavanja razornih potresa nisu najbolje razumjele žene u Americi pa su, isprovocirane njegovom izjavom, 26. travanj 2010. odlučile obilježiti kao 'sisotres'. Obukle su se sasvim 'neskromno' i demonstrirale su u nekoliko američkih gradova, a pridružili su im se i mnogi muškarci, uglavnom s fotoaparatima kako bi im ostala uspomena od 'sisotresa'. Parada veselja i obnaženih grudi bila je pun uspjeh, kojemu se, na žalost, nisu mogle pridružiti i iranske žene, u strahu od mogućnosti novog potresa. Želja njihovih zapadnih drugarica bila je pokazati nekom tamo Hojatoleslamu kako pokazivanje grudi ne može izazvati potres. Međutim, na dan sisotresa u Americi jak je potres, na radost Kazema, pogodio Tajvan. Pa sad vi žene dobro razmislite kakve mogu biti seizmološke posljedice vašeg dekoltea!

Iranci obožavaju boraviti vani, u svakom parku i na svakom trgu, uvečer kad padne vrućina, cijele obitelji sjede na dekici i uživaju u druženju. Na glavnom esfahanskom trgu jedne takve večeri pričam s Ibrahimom, dvadesetogodišnjakom koji me uvjerava kako Iranke uopće nisu konzervativne; hvali se kako je promijenio već nekoliko djevojaka. Čeka da mu na sastanak stigne 'najnovija'. Nije bitno što su one pokrivene, važno je da on dobro zna što se ispod takve odjeće krije, ili barem tako on tvrdi.

- I, što radite kad ste zajedno? - pitam.
Gleda značajno Nikolinu i mene i namiguje:
- Sve!
To 'sve' moraju napraviti do devet ili deset uvečer, nakon tog sata žena, osim s članovima obitelji, nema više što raditi vani.
- I dobro, sad kad ti cura dođe, gdje ćete?
- Paaa... Idemo na sladoled!

I zaista, cura se pojavljuje, ali ne sama, s njom je i prijateljica, pa će se oni troje, pod budnim okom roditelja koji sjede negdje ne dekici na trgu, našetati do mile volje. Ibrahim će svoje toliko željeno 'sve' dobiti jedino u sladoledu: i vaniliju i čokoladu, može čak i jagodu, ako baš želi.

I dok se njih troje tako šeću ukrug, promatram ta društva na dekicama. Očito se dobro zabavljaju. Tako to valjda radi svijet u kojem je Facebook zabranjen. Umjesto života u virtuali, Iranci vrijeme provode na ulici, s prijateljima. Pored njih frižideri, pripremljena hrana, pečene kokoši, kolači, pravi obiteljski piknik. I posvuda, velike boce Coca-cole. Iranski prijatelji tvrde da je u njima s kolom često izmiješana i nekakva votka ili bilo kakav alkohol iz kućne radinosti.

U Iranu je kazna za konzumiranje alkohola javno bičevanje, ali tvrde oni upućeni u domaća zbivanja, to ljude ne sprečava da alkohol konzumiraju i ovako javno. Bitno je da se ništa ne vidi. Policija ne patrolira trgom i ne provjerava je li nešto pomiješano s kolom, dok god su žene obučene 'skromno'. Ili dok slavni Hojatoleslam ne ustvrdi da i alkohol izaziva potrese!