Iako se koronavirus proširio u SAD, epidemiolog Mark Lipsitch s Harvard Chan School of Public Health pomno prati razvoj situacije u svijetu.

Unatoč smirivanju epidemije u Kini, Lipsitch se svojih ranijih predviđanja da će kroz godinu dana koronavirusom biti zaraženo između 40 i 70 posto svjetskog čovječanstva i dalje drži, ali ističe da se često zapostavi važan kriterij koji je dao u svojim predviđanjima, a to je da će biti zaraženo 40 do 70 posto odraslog stanovništva.

Lipsitch kaže kako još uvijek nije jasno je li među djecom manja stopa zaraze ili ona ne pokazuju tako jake simptome, a dok ne budu imali više podataka, ne želi niti nagađati u čemu je stvar.

Međutim, raspoloživi podaci Lipsitcha navode na zaključak da učinkovite, dugoročne mjere suprostavljanja virusu, poput višemjesečnog društvenog distanciranja, nisu potrebne.

'Nekoliko mjesta poput Kine širenje zaraze možda uspije zauzdati, ali čak i Kina od toga počinje odustajati', kaže Lipsitch.

Gledajući utjecaj koronavirusa s demografskog stajališta, Lipsitch kaže kako je nepobitno da smo u većoj opasnosti od zaraze što smo stariji, kao i da je veći rizik kod starijih da zbog simptomatske infekcije umru. Jedno od važnih pitanja za znanstvenike su i razlozi zašto među teško oboljelima prevladavaju muškarci.

U istraživanjima također treba uzeti u obzir i utjecaj koronavirusa na zdravstvene radnike koji imaju vrlo visoki rizik od zaraze. Obzirom da su zabilježeni smrtni slučajevi i mlađih liječnika, pitanje je povećava li izloženost većim dozama zaraze rizik od ozbiljnije infekcije i teže bolesti.

Upitan o najvažnijem neodgovorenom pitanju koje mu trenutno pada na pamet, Lipsitch se ponovno vraća na djecu, odnosno na njihovu ulogu u prijenosu bolesti.

Ovo su preventivne mjere koje možete poduzeti za zaštitu od koronavirusa:

Problem s kojim se treba uhvatiti u koštac, smatra Lipsitch, je shvatiti razmjere zaraze u zajednicama i mjestima u kojima se ne provode opsežna istraživanja.

Ono što trenutno sigurno znamo je da je po glavi stanovnika znatno manji broj djece na kojima se zbog pojave bolesti treba vršiti testiranje, nego što je to u slučaju odraslih. Znamo također i da je u Kini izvan provincije Hubei razlika između djece i odraslih manja. Djeca su i tamo podzastupljena, ali zauzimaju veći dio broja ukupno zaraženih nego u provinciji Hubei. To nam sugerira da se djeca zaraze, ali nisu toliko bolesni, jer je lakše prepoznati lakše slučajeve bolesti u zdravstvenom sustavu koji nije toliko opterećen kao onaj u Hubeiu.

Ipak, kaže Lipsitch, još je nepoznato jesu li ta djeca zaražena ali nisu toliko bolesna, ili ima jako puno djece koja se ne zaraze čak i kad su izloženi zarazi. Odgovor na ovo pitanje djelomično nudi nova studija na kojoj su radili američki i kineski znanstvenici.

Nedoumice koje muče znanstvenike

Blagonaklonost koronavirusa prema djeci olakšavajuća je stručnjacima za dječje zarazne bolesti, ali i veliki misterij o kojem imaju gomilu radnih teorija, ali nemaju konačan odgovor zašto je tako.

Dr. Vanessa Raabe, docentica za dječje i zarazne bolesti odraslih na NYU Langone, misli da se odgovor možda nalazi u razlici između imunološkog sustava djece i odraslih.

'Kako ljudi stare, imunološki im sustav slabi, što može otežati borbu protiv bolesti. Vidjeli smo slične obrasce i kod drugih bolesti, poput ospica. Odrasli koji dobiju bolest imaju puno teže slučajeve od djece', kaže Raabe.

Pravilno pranje ruku

Postoje i druga moguća objašnjenja

Djeca, koja su obično bombardirana određenim drugim koronavirusima, poput onih koji izazivaju prehladu, mogu imati protutijela u svom krvotoku koja im nude određenu unakrsnu zaštitu za ovaj virus', kaže dr. Buddy Creech, izvanredni profesor u američkoj dječjoj bolnici Vanderbilt.

'Djeca s ovim novim koronavirusom možda reagiraju kao i s bilo kojim drugim koronavirusom. Malo im curi iz nosa, malo kašlju i imaju vrlo blage simptome jer su već sreli koronavirus što im možda pruža malo više zaštite', razmišlja Creech i dodaje da je dječji imunološki sustav naviknut na to da ih se stalno napada pa spremno koordiniraju i reguliraju svoj odgovor.

Kad bi se svaki put reagirali na svaki pojedini virus, kaže Creech, djeca bi stalno morala biti na intenzivnoj medicinskoj skrbi, ali umjesto toga ona su stvarno dobra u stvaranju dobrih, brzih imunoloških odgovora.

Nova kineska studija govori u prilog mišljenju WHO-ovog stručnjaka dr. Brucea Aylwarda

O tome zašto djeca nisu toliko zastupljena u ukupnom broju oboljelih postoje tri hipoteze, kaže dr. Bruce Aylward, stručnjak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i šef zajedničke misije WHO-a i Kine. Koja je hipoteza točna, pitanje je za milijun dolara, ali imao je svog favorita i prije objavljivanja nove studije kineskih znanstvenika.

Prva je hipoteza da se djeca iz nekog razloga ne zaraze, duga da se zaraze, ali slabo izražavaju bolest, i treća da se zaraze i izražavaju bolest kao i svi drugi, ali to se nije moglo vidjeti u Kini zbog toga što su škole zatvorene.

'Mislim da prva i posljednja hipoteza nisu realne i da je srednja točna', rekao je Aylward i ponudio objašnjenje svojih teorija.

'Receptori na koje se Covid-19 veže u plućima nisu baš zreli kod djece, ali realnost je da taj fenomen vidimo do 90. godine života, tako da to zvuči malo vjerojatno. Drugo, četiri koronavirusa koja uzrokuju prehlade možda djeci daju privremeni imunitet, ali zašto onda nisu i starije osobe zaštićene?', objašnjava Aylward i kaže kako se mora napraviti test na antitijela kako bismo znali prenose li djeca epidemiju, a da mi to jednostavno ne možemo vidjeti.

Upitan u nanovijem intervjuu u New York Timesu koliko zatvaranje škola ima smisla, Aylward kaže da im je to još uvijek veliki upitnik, ali da nije potpuno besmisleno.

'Ako je bolest opasna i vidite klastere, morate zatvoriti škole. Znamo da to stvara probleme, jer čim pošaljete djecu kući polovina vaše radne snage mora ostati kod kuće brinuti se o njima, ali ne smijemo riskirati s djecom', poručuje Aylward.