Slabljenje funkcija pamćenja događa se u svakoj dobi, ali nedavne pogreške Joea Bidena i Donalda Trumpa, koje su izazvale brojne komentare u javnosti, ponovno su potaknule niz konkretnih pitanja i brojnih dvojbi o pamćenju i starenju
Nikako se ne možete sjetiti imena i prezimena nekad bliske prijateljice s fakulteta, s kojom su vam se razišao put nakon diplome? Jeste li ponekad pomiješali imena svojih nećaka? Mučite se prisjetiti se ključnih datuma ili godine u kojoj vam je umrla voljena osoba?
vezane vijesti
Nedavne vijesti o 'gafovima' predsjednika Joea Bidena i bivšeg predsjednika Donalda Trumpa potaknule su nacionalnu raspravu u SAD-u i objave na društvenim mrežama o tome što pogreške u pamćenju zapravo govore o starenju i zdravlju mozga.
Amerikanac Matt Griffin (54) kaže da razmišlja o svom ocu Gradyju svaki dan i da se točno sjeća što je radio one noći kada je on umro. Ali ne može se sjetiti točnog datuma njegove smrti od raka.
'Mislim da nije razumno očekivati da će se svi prisjetiti svega. Ono za što znam da je uvijek prisutno saznanje je da je moj tata otišao i nedostaje mi', istaknuo je.
Stručnjaci se slažu s njegovim mišljenjem. Pamćenje je, bez obzira na godine, i pogrešivo, ali i sklono promjenama. Naš mozak obrađuje nesagledive količine informacija u određenom trenutku i jednostavno nema mjesta da se sve pohrani. I, iznenađujuće, čin zaboravljanja važan je aspekt pamćenja. To je poprimilo posve novu dimenziju nakon izvješća posebnog tužitelja Roberta Hura o Bidenu i njegovom rukovanju povjerljivim dokumentima. U izvješću se tako navodi da je Biden, kojem je 81 godina, imao problema s prisjećanjem toga kojih je godina bio potpredsjednik te da se nije sjećao točnog datuma kada je umro njegov sin Beau, između ostalog.
Donald Trump (77) se pak borio s vlastitim propustima u pamćenju, a nedavno je pomiješao bivšu veleposlanicu UN-a Nikki Haley, svoju posljednju preostalu suparnicu za republikansku predsjedničku nominaciju, s bivšom predsjednicom Zastupničkog doma Nancy Pelosi, što je izazvalo burne reakcije.
The Washington Post intervjuirao je nekoliko stručnjaka za pamćenje, a oni su istaknuli da se kognitivne sposobnosti Bidena i Trumpa ne mogu procijeniti na temelju tih 'anegdotskih' gubitaka pamćenja. Za istinsku procjenu zdravlja nečijeg mozga potrebne su službene procjene. No istaknuli su da su gubici pamćenja u bilo kojoj dobi iznenađujuće uobičajeni i za većinu ljudi nisu signal mentalnog pada.
'Većina nas ima greške u pamćenju cijelo vrijeme. Ne možemo se npr. sjetiti gdje smo stavili ključeve auta. Ne možemo se sjetiti nekih datuma ili imena... Ali zapravo ne primjećujemo sve te pogreške dok smo mladi. Čini se da pogreške u pamćenju imaju veće značenje kad ljudi ostare. Gubitak pamćenja doista je normalan u svakoj fazi života', ističe Earl K. Miller, profesor neuroznanosti na Massachusetts Institute of Technology (MIT).
Kako funkcionira pamćenje
Naš mozak može obraditi i zadržati ogromne količine informacija, ali ima i ograničenja. Činjenice, datumi i događaji mogu se pohraniti i možemo ih se prisjetiti danima i tjednima - ili čak tijekom cijelog života. Kako se stvaraju nova sjećanja, mozak mora dati prioritet onima koja su važna, što otežava prisjećanje manje važnih detalja ili događaja.
Kada naiđemo na nove informacije, naš ih mozak kodira promjenama u neuronima u hipokampusu, važnom centru za pamćenje, kao i u drugim područjima. Ove skupine stanica rade zajedno da bi zadržale specifične informacije u sjećanju, stvarajući trag pamćenja, poznat kao engram.
Velik dio tih informacija zaboravi se osim ako se ne pohrani tijekom konsolidacije pamćenja, što se često događa tijekom spavanja, čineći sjećanja stabilnijima i dugoročnijima. Ti neuroni postaju aktivni kada se događaj dogodi i, 'kada ga se prisjetite, oni su ponovno aktivni', rekla je kanadska znanstvenica Sheena Josselyn.
Dakako, za razliku od računala, naša sjećanja nisu fiksna i trajna. Svaki put kada pristupimo sjećanju i ponovno ga konsolidiramo, ono je podložno promjenama. Ponekad, kad razgovaramo o nekom sjećanju ili gledamo snimke vijesti vezane uz njega, naš um može rekombinirati ta iskustva i pogrešno ih pohraniti kao sjećanja.
Zato se priče koje pričamo o svojim stvarnim sjećanjima mogu mijenjati s vremenom, a pogrešno sjećanje je uobičajeno. Mitt Romney jednom je podijelio sjećanje na jubilej u Detroitu održan prije nego što se rodio. Hillary Clinton jednom je pak ispričala da je bila pod snajperskom vatrom u Bosni, da bi kasnije priznala da je pogriješila.
'Pamćenje nikad nije savršeno, čak ni kad se čini savršenim. Sjećamo se onoga čega se želimo sjećati. To vrijedi za sve u svim fazama života. Kad bismo doslovno pamtili sve, bilo bi to previše za naš mozak. Naši bi mozgovi bili potpuno preopterećeni. Uvijek imamo selektivno pamćenje', objašnjava Miller.
PRAVILO ILI...
Je li starenje doista nužno povezano s gubitkom pamćenja?
Prema riječima Joela Kramera, profesora neuropsihologije na Sveučilištu Kalifornija, ne postoje stroga pravila o tome kako se naše pamćenje mijenja s godinama.
'Postoje osobe čije pamćenje prilično osjetno opada i druge, koje godinama pratimo, a čije se pamćenje uopće ne mijenja! Dakle nema ničeg neizbježnog u opadanju pamćenja s godinama. Zašto imamo dojam da ono uvijek opada s godinama? Zato što je mozak kao i svaki drugi dio tijela. Kako starimo, osjetljiviji smo na sve vrste stanja koja nisu sama po sebi starost, već su povezana sa starošću. Dakle postoji 30 stvari koje se mogu pokvariti u našem mozgu kako starimo... promjene za koje vidite da ste izloženi većem riziku od njih kako starite, ali nisu neizbježne kao dio starenja', mišljenja je dr. Kramer.
Stručnjaci naglašavaju i da je jedan od načina na koje mnogi stariji ljudi kompenziraju svoje probleme s pamćenjem vrlo dobro rasuđivanje i planiranje.
'Prije nekoliko godina provedena je velika studija o zrakoplovnim pilotima koja je pokazala da stariji piloti imaju sporije vrijeme reakcije, bez sumnje, ali imaju više iskustva i bolju prosudbu. Tako da je cijela ova ideja da netko ima problema s pamćenjem i drugim vještinama samo zato što ima 80 godina potpuno neodrživa', ističe dr. Kramer.
Dakle, u prosjeku, 80-godišnjak se neće sjećati svega tako dobro kao 60-godišnjak, a on se neće sjećati svega kao 40-godišnjak. No to je nekakav općenit prosjek te je nemoguće zaključiti da će se određeni 80-godišnjak sjećati manje dobro od prosječnog 40-godišnjaka.
Zašto je zaborav neophodan
Ono čega se sjećamo obično je osebujno, emocionalno opterećeno i smatra se vrijednim razmišljanja o tome nakon što se zbio neki događaj. Naša su sjećanja usredotočena na naše životne priče i ono što je na nas najviše utjecalo. Kao posljedica toga, beznačajniji detalji često se odbacuju.
Naša nesavršena sjećanja su 'cijena' koju plaćamo za sustav pamćenja prilagođen onome čega se želimo sjećati u svakodnevnom životu.
'Ne želimo sustav pamćenja koji će kodirati svaki trivijalni detalj našeg iskustva i zadržati ga tijekom vremena', rekao je Daniel Schacter, profesor psihologije na Sveučilištu Harvard i autor knjige 'Sedam grijeha sjećanja', koja pokriva uobičajene načine na koje su naša sjećanja zaboravljena ili iskrivljena.
'Moguće posljedice zadržavanja svakog detalja svakog iskustva mogu biti vrlo 'pretrpan' um i nemogućnost sortiranja relevantnih i nebitnih iskustava. Dakle činjenica da obično ne kodiramo i ne zadržavamo svaki detalj svakog iskustva čini nas sklonima zaboravljanju, ali to je vjerojatno dobra stvar jer se na kraju, uglavnom, sjećamo najvažnijih stvari', rekao je Schacter.
Prema S. Josselyn, zaboravljanje nam omogućuje da identificiramo važna znanja iz naših iskustava kako starimo.
'Nastojimo 'izgubiti' nevažne stvari kako bismo mogli izdvojiti važna načela. Umjesto da se sjećamo vremena i detalja, sjećamo se koncepata i generaliziranih načela', rekla je Josselyn.
Pamćenje se mijenja kako starimo
'Vrlo je jasno to da postoje brojne promjene koje se događaju prilikom starenja', rekao je Bradford Dickerson, profesor neurologije na Harvard Medical School. Opadanje sposobnosti razmišljanja i pamćenja među starijim osobama gotovo je redovita praksa, nastavio je. 'Jednostavno nema puno kognitivno boljih 80-godišnjaka od 20-godišnjaka', dodao je.
Najveća snaga našeg pamćenja obično doseže vrhunac u ranim dvadesetima, a mentalna oštrina od tada počinje dugo i sporo kliziti dolje.
'Razlog za to vjerojatno su posljedice strukturnih promjena koje se događaju u mozgu, počevši od srednje dobi', upozorava Jason Shepherd, izvanredni profesor neurobiologije na Sveučilištu Utah. Sinapse, veze između neurona, mogu oslabiti, stanice mozga mogu umrijeti, a nešto moždanog tkiva postaje slabije i tanje.
'Najočitiji utjecaj starosti uključuje brzinu obrade. Sve postaje sporije. 'I to nije samo spoznaja. Kretanje se usporava. Senzorna obrada se usporava', rekao je Dickerson.
Učinci se, dodaje, najjasnije mogu vidjeti tijekom govora, aktivnosti koja se odvija relativno velikom brzinom i zahtijeva značajno mentalno žongliranje i brzo prisjećanje. 'No pronalaženje pravih riječi postaje sve teže s godinama, pa se ljudi namuče dok govore. Nije da ne znaju što riječ znači, ali njezino pronalaženje zahtijeva više vremena', rekao je.
Starenje također povećava sve ranjivosti koje već postoje pa ako je netko imao poteškoća s govorom kao mlada odrasla osoba, starenje će vjerojatno pogoršati taj problem, kažu stručnjaci.
Također, mozak starijih osoba može biti posebno osjetljiv na stres, rastresenost i umor, što sve pogoršava prisjećanje. Ipak, on često može kompenzirati svoju rastuću slabost, ističu istraživači. 'Postoje dokazi da starije odrasle osobe mogu strateški usmjeriti pamćenje na najvažnije informacije', rekao je Schacter.
Stručnjaci su se složili u stavu da stariji mozgovi često postaju vještiji od mlađih u filtriranju nevažnih informacija ili u povezivanju iskustava, jer su ih imali više. 'Možemo reći da je stariji mozak 'mudriji' jer ima iskustva na koja se može osloniti', rekao je Miller.
Prema riječima Shepherda, bitno je reći da to nije bolesno stanje.
'Ono što bih najviše volio da ljudi razumiju je da postoji neki normalan kognitivni pad tijekom starenja. Ali to nije bolesno stanje. To je dio života', rekao je on. Znanstvenici upozoravaju da ne bismo trebali imati predrasude o dobi i kognitivnim sposobnostima. Istina je da je dob primarni faktor rizika za Alzheimerovu bolest i druge vrste gubitka pamćenja, ali mnogi stariji ljudi i dalje imaju odlične kognitivne sposobnosti te veliku razinu mudrosti i iskustva.
Osim toga, neke je vrste informacija teže zadržati, upozoravaju stručnjaci. Prisjećanje datuma i imena može biti posebno teško, osim ako ne uvježbamo i ojačamo ta sjećanja.
'Prisjećanje kada se neki događaj zbio nešto je što je za svakoga, bez obzira na dob, jedan od najosjetljivijih aspekata sjećanja', rekao je Schacter. Imena se također teže prisjetiti jer 'nemaju inherentno značenje - nekako su proizvoljna', dodao je. Fenomen nazvan 'Baker-baker' je paradoks koji kaže da je teže zapamtiti prezime Baker (na engl. pekar) nego ako je to npr. profesija neke osobe jer imamo više informacija o zanimanju nego o imenu.
Nemogućnost prisjećanja imena, čak i onih koja dobro poznajemo, uobičajeno je u procesu starenja. Iako je to često nešto što ljudi smatraju zabrinjavajućim, samo po sebi nije znak kognitivnih problema, rekao je Schacter.
Na društvenim mrežama mnogi su kritizirali potez posebnog tužitelja jer je izdvojio Bidenove propuste u pamćenju povezane sa smrću njegova sina, napominjući da su i oni zaboravili datum ili godinu kada im je umro član obitelji. 'Trauma to doista čini', glasio je jedan od komentara.
'Prilično je loše kritiziranje Bidena jer se ne sjeća pojedinosti o smrti sina. Moja je mama umrla prije više od deset godina i dan njezine smrti ostao mi je urezan u pamćenje, ali ne i točan datum', kaže Michael Lawson (36), arhitekt koji živi u Roanokeu. Lawson je rekao da se sjeća mamine sobe, stola za kojim bi objedovala cijela obitelj i za kojim su igrali društvene igre te prozora koji je gledao na vrt.
'Izgled te sobe jedna je od onih stvari koje se ističu', rekao je Lawson, čija je majka umrla od raka.
'Kristalno čisti detalji nisu nešto na što se sad moram vraćati. Maglovita sjećanja, način na koji mi nije potpuno jasno što je točno rekla, tu i tamo, meni su sasvim u redu', zaključio je Lawson.
