Texiety opisuje niz stanja, od psihičkih poremećaja pa sve do trzanja prstiju kada se ne može biti uz svoj mobitel, a njime su najčešće zahvaćeni upravo tinejdžeri. Ovisnici o slanju poruka najčešće su tjeskobni, depresivni, nesigurni te imaju slabo samopouzdanje ako im nitko ne pošalje poruku. Kada ne primaju poruke, osjećaju se kao da nemaju prijatelja te stalno analiziraju zašto im se nitko ne javlja.

Nadalje, u Japanu mnogo mladih osjeća trzanje palca kao posljedicu prečestog tipkanja poruka, a postoje informacije i o tzv. monster thumbs (divovski palci), odnosno palcima koji su postali znatno veći zbog pretjeranog tipkanja.

Jennie Carroll sa Sveučilišta Melbourne u Australiji još od 2001. godine proučava utjecaj mobitela na tinejdžere. Tako je uz tzv. texiety prepoznala još tri poremećaja vezana uz slanje i primanje SMS poruka:

Textaphrenia – kada se osobi stalno pričinja da je dobila poruku i stalno provjerava svoj mobitel.

Posttraumatski text poremećaj – osjećaj usamljenosti i depresije kada nam nitko ne šalje poruke.

Binge texting – slanje mnogo SMS poruka da bismo se osjećali bolje i kao dio grupe.

Carroll tako savjetuje svim tinejdžerima da ojačaju veze s ljudima licem u lice, a ne preko SMS poruka, te da redovito idu van i bave se nekom fizičkom aktivnošću da mobitel ne bi potpuno ovladao njihovim životima.