Što ste slušali kao tinejdžerica? Koji su bili vaši idoli?
Bila sam netipična tinejdžerica! Odrasla sam na klasičnom rocku. Tata mi je od malih nogu puštao rokere iz 50-ih, 60-ih... Zato mi je u glavi stalno bio Dell Shannon, a ne, na primjer, tada popularan Jason Donovan. Dakle, uglavnom taj stari rock, malo i Boba Marleyja, ali nisam imala nekakve druge izlete...

Kako ste tada izgledali? Jeste li eksperimentirali sa stilovima, odjećom, frizurama?
Moje odijevanje nikad nije imalo veze s izborom glazbe. Čitav sam život imala kratku kosu, do 4. razreda srednje škole. U jednom trenutku sam imala cijelu kosu u malim šiljcima, ali to je bio moj više artistički izričaj nego pripadanje nekoj subkulturi... Zapravo, izgledala sam kao dečko. Uvijek sam bila nekako u svom stilu, nisam se povodila za popularnim trendovima.

Prvo pijanstvo?
E toga vam kod mene nema! Do dana današnjeg nisam popila ni gutljaj alkohola niti sam se ikad napila. To je moja priča, nikad alkohol, droga, cigarete... Neki se ljudi zgražavaju, čude se, ne znaju što bi rekli kad to čuju. Mislim da su tu moji roditelji odigrali dobru ulogu. Bili su dosta otvoreni po tom pitanju. Kad su svi krenuli pušiti u osnovnoj školi, rekli su mi: 'Znamo kako to ide, probaj s nama, da se ne truješ.' Kad ti je sve objašnjeno, a nije ništa zabranjeno, drukčije je.

Kako ste se slagali s roditeljima?
Moji starci nisu bili strogi, ali znao se red, kad se dolazi doma, sve se to poštivalo. Mislim da je to ono što klincima po mom mišljenju danas nedostaje – ta neka struktura. Da se znaju neka pravila, uzori doma koje poštuješ, to je bitno. Kad postoji neki red, vremena i za izlaske, za učenje, za hobije... Odrasla sam učeći strane jezike, u ZKM-u, plesala sam u plesnoj školi... Kroz te aktivnosti stjecala sam osjećaj prema obvezama, učila sam puno toga. Često danas zahvalim svojim roditeljima jer danas vidim koliko mi je to bilo korisno i koliko sam kompletnija kao osoba. U mojoj obitelji nije bilo nikakvih tabua, sve se odmah objašnjavalo, zašto se npr. nešto ne smije. Komunikacija je ono što danas nedostaje mladim generacijama.

Kamo ste tada izlazili?
Prvi puta sam sa 15 godina izašla u Saloon, imala sam marte na nogama i kratku kosu, svi su me malo čudno gledali, a kako sam bila visoka, pustili su me. Tad se dosta izlazilo i po Jarunu. Nije baš bilo toliko diskača i klubova, išli smo više po kafićima i slastičarnicama. U srednjoj školi hit mjesto nam je bio Big Ben, to smo mi klinci tad obožavali.

Modni promašaj iz tog vremena koji pamtite?
Ne mogu reći da je to sad bio neki veliki promašaj, ali kad sam krenula puštati kosu, bilo je u svim smjerovima. Izgledala sam kao Jimi Hendrix u jednom trenutku, bilo je zbilja strašno. Te slike neću nikad nikome pokazati. (smijeh)

266842,266841,266824,266723
Najbolja uspomena iz teen doba?
Ne znam što bih izdvojila jer je sve bilo predivno. Super smo se tada zabavljali, odlasci na more, ljetovanja u Omišu otkud je obitelj mog tate...

Kakvi su vam se dečki tata sviđali?
Bila sam po tom pitanju late bloomer, kako bi se reklo. (smijeh) Poljubila sam se dosta kasno, prvi put sa 17 godina! Bila sam skroz u nekom drugom filmu, grafiti, crtanje, umjetnost, voljela sam i sport, a manje dečki... To mi je tad bilo sporedno. 

Što se, po vašem mišljenju, najviše promijenilo u odrastanju tinejdžera u usporedbi s vašim tinejdžerskim danima? Je li danas teže biti tinejdžer?
Mislim da je bilo ljepše prije jer su se klinci više družili uživo. Baš sam pričala o tome s prijateljicom i rekla mi je da više ne možemo nigdje vidjeti djecu da npr. igraju gumi-gumi. Nekad smo bili samo vani, igrali smo se skrivača, bili smo stalno u movingu, na cesti... Rekla bih da je to bilo i zdravije odrastanje. Po mom mišljenju, roditelji bi trebali više biti s klincima, kao da im samo daju te neke napravice i 'snalazite se sami'.

Što vas je tad najviše mučilo?
U jednom sam trenutku imala problema s licem jer sam na putu u Španjolskoj pokupila jednu bakteriju i ten mi je bio užasan. Patila sam zbog toga jako. Trebalo mi je puno vremena da mi se lice smiri. Zato suosjećam sa svima koji imaju dermatološke probleme. Mislim da bi se trebalo više posvetiti općenito edukaciji mladih o higijeni i pravilnoj njezi lica.

Jeste li imali problema s bullyingom vršnjaka? Što biste savjetovali mladima koji su izloženi vršnjačkom zlostavljanju?
Potrebna je veća roditeljska kontrola nad onime što djeca rade na Twitteru ili Facebooku i više komunikacije u obitelji. Čini mi se da je prije bilo manje bullyinga jer su se ljudi više bavili aktivnostima koje su iza zaokupljale pa nije bilo vremena za napadanje nekoga putem interneta! Profesori su se više poštivali i predstavljali su neki autoritet. Danas, ako se umiješaju, ispada kao da maltretiraju djecu. Roditelji bi trebali biti više uključeni u razvoj i život svoje djece. Moji starci npr. i danas znaju po glasu preko telefona zaključiti jesam li dobre ili loše volje.

Vaša poruka tinejdžerima!
Bez brige, kasnije bude bolje. Sve što vas muči, vjerujte, proći će jednog dana. Iako vam to sad grozno izgleda, sve to prođe. Razvijajte sebe i ono što volite. Znajte da će sve mukice i prištići nestati. Uživajte u teen godinama.