Nakon što je Max Cavalera napustio bend, pažnja se na ovim prostorima nekako malo previše okrenula ka njegovim projektima, ali u situaciji u kojoj Soulfly na svoj album stavlja četničku himnu, osjećamo se nekako spremnije vratiti u Brazil pa ponovo okrenuti grupi s kojom je sve i počelo, tj. posvetiti malo više pažnje tome kako se snalazi Derrick Green, Sepulturin tamnoputi vokal još od kraja devedesetih.

Ovo je ujedno i prvi Sepulturin album bez Igora Cavalere, koji je 2006, odmah nakon završetka bubnjanja na 'Dante XXI', ostavio staro društvo ne bi li se pridružio bratu u projektu Cavalera Conspiracy. Koji je izišao lani i bio dobar. Ali ne toliko dobar kao novi album Sepulture.

Kao i 'Dante XXI', koji se vrtio oko Danteove 'Božanske komedije', 'A-Lex' je konceptualan album, svojevrsna audio-verzija 'Paklene naranče', dakle zbir teških, teeeeških metal bombi inspiriranih romanom Anthonyja Burgessa, proslavljenim i po Kubrickovoj filmskoj verziji iz 1971. godine. Sâm koncept konceptualnog albuma može biti ili genijalan ili promašen (posebno u metalu, gdje megalomanija konceptuale može sve uništiti grozomornom kič-epikom), ali u ovom slučaju, daleko je bliže genijalnosti – ne toliko zbog originalnog koncepta, već zbog kvalitete pjesama koje zvuče posve neopterećeno potrebom da ispričaju niz povezanih priča, ma koliko se ultra-kratki songovi zapravo prelijevali jedno u drugo.

'A-Lex' traje 54 minute, a ima 18 pjesama – brutalni rifovi Andreasa Kissera dolaze u etnografski muzej na jednoj od impresivnijih pjesama albuma, 'Filthy Rot', ali ništa manje impresivne nisu ni skladbe poput 'The Treatment', 'Forceful Behavior', 'The Experiment' ili 'Sadistic Values', čak sedam minuta dugačka i nijednu sekundu dosadna monolitna antihimna individualnog, društvenog i državnog sadizma.

Politika, socijala, moral, nasilje, Beethoven i glasne gitare – 'A-Lex' je A-Liga.

Ocjena: 8/10

Izdavač: Steamhammer