Rokia Traoré u svijetu je poznata kao nova afrička diva koja, osim što pjeva svoje pjesme, svira i tradicionalne afričke instrumente poput balafona i n'gonija, a svijet ju je upoznao zahvaljujući njezinom jedinstvenom spoju afričke glazbe sa suvremenim pop, rock, soul i jazz izričajem. Iza sebe ima četiri studijska albuma, tri je puta bila nominirana za nagradu BBC Radija 3 za World Music Award, dok je njezin posljednji, aktualni album 'Tchamantche', naišao na hvalospjeve glazbenih kritičara iz cijelog svijeta. Na ovogodišnjem T-Mobile INmusic festivalu nastupa na Nokia stageu prvoga dana, u srijedu, 24. lipnja, u 19:45.

Europa vas je otkrila 1997. godine kada ste i osvojili nagradu 'African Discovery' Radio France Internationala, kada su vas predstavili kao pjevačicu, ali i kao sviračicu tradicionalnih instrumenata ngani i balafon, koja spaja glazbu regija Malija. Što je to što vas je najviše privuklo glazbi, pjevanju i sviranju?

Zahvaljujući mom ocu i starijem bratu, koji su imali veliku kolekciju ploča raznih žanrova, od opere do funka iz 70-tih, odrasla sam u glazbom bogatom okruženju. Glazba je poseban način za prenošenje energije i emocija. Kad bih čula Billie Holiday, uvijek bi me dirnula, Tina Turner bi me rasturila svojom energijom i grooveom. Stoga sam i ja odlučila pokušati.

Vaš drugi album 'Wanita' New York Times je stavio na listu najboljih albuma 2000. godine, kada je album objavljen. Koliko je priznanje jednog takvog utjecajnog magazina utjecalo na vašu karijeru?

New York Times je najvažnija 'ozbiljna' novina u SAD-u i ima reputaciju medija koji kreira javno mišljenje. U SAD-u uvijek imam dojam da mediji pišu o glazbi, o onome što osjećaju dok je slušaju, a ne prepričavaju priče o izvođačima koje su obično dosadne. NY Times je jedan od uistinu posljednjih neovisnih medija s čitateljima diljem svijeta i dakako da sam bila ponosna na uvrštenje na njihovu ljestvicu. No ne mogu procijeniti koliko mi je to utjecalo na karijeru.

Spajate tradicionalne afričke ritmove s modernom pop glazbom i jazzom, ali ste tijekom svoje karijere stalno, na neki način, eksperimentirali fuzijama glazbenih žanrova. Tako ste na vašem albumu 'Bowmboï' iz 2005. surađivali i s glasovitim Kronos Quartetom. Postoji li neki glazbeni žanr u kojem biste se posebno htjeli oprobati, ili možda bolje reći, s kojim biste htjeli sljubiti vaš autohtoni afrički glazbeni izraz?

Smatram da se glazba zasniva na energiji i emocijama. Njih je moguće prenijeti kroz klasičnu, elektroničku, rock, jazz, funk glazbu. Sve ovisi o tome kojeg umjetnika susretnem ili poslušam. Voljela bih snimiti potpuno akustični album, kao i album s DJ-em, koji bi se zasnivao na semplovima.

Jako puno! Iako nije riječ o nečemu na što sam mogla utjecati, ipak je to prirodna posljedica glazbenog obrazovanja stečenog odrastanjem u različitim kulturnim i glazbenim okruženjima, koja su se mijenjala kao posljedica očevih selidbi.

Poznati ste i po svojim energičnim nastupima uživo. Odakle crpite energiju za mnogobrojne nastupe diljem svijeta?

Imam vrlo jednostavan i snažan osjećaj komuniciranja s publikom. Pjevanje i ples su uistinu dio mene. Sve je počelo kad sam imala 5, 6 godina – tada bih oponašala Tinu Turner pred ogledalom, s olovkom u ruci umjesto mikrofona. Svaki koncert je jedinstven u svom vremenu i prostoru. Riječ je o iskustvu koje obnavljam svaki put na različitom dijelu planete, s publikom iz različitih društvenih i kulturnih miljea.

Zanimljivo je glazbeno bogatstvo Malija, koje svako toliko predstavi neko novo ime koje izazove veliki interes u cijelom svijetu. Tako je već odavno glazbeni svijet upoznat s Mory Kanteom, Salifom Keitom, Afel Bacoumom, Ala Farka Toreom, Tinariwenom i mnogim drugim glazbenicima iz Malija. Što je po vašem mišljenju to tako posebno u glazbi Malija koja očarava publiku na svim stranama svijeta?

Imamo razvijenu glazbenu kulturu, čemu su najviše pridonijeli grioti, pjesnici i glazbenici koji su putovali Afrikom i pričali priče. Mislim da ljude sa Zapada u našoj glazbi privlači to što u njoj čuju blues. Tradicionalno imamo vrlo kvalitetno obrazovanje kad je riječ o žičanim instrumentima i perkusijama, dakle kako harmonijskim, tako i ritmičkim elementima, a imamo i sjajne pjevače. Znate, Mali je velika zemlja, i glazba se razlikuje – pustinjski blues Ali Farka Tourea sa sjevera i groove Oumou Sangarea s juga nemaju ničeg zajedničkog. Sjajno je da svake godine nekoliko naših umjetnika ide na turneje izvan zemlje. Naš predsjednik mi je rekao da su mu prilikom posjeta Japanu studenti rekli da nemaju pojma gdje je Mali, no mogli su satima pričati o albumima Salifa Keïte.

Koliko glazbom i svojim nastupima možete upoznati ljude s Malijem i trenutnom situacijom u Maliju i želite li vašu publiku uopće upoznavati s političkim problemima vaše zemlje?

Radije ih želim motivirati da se zainteresiraju za strane kulture, da budu otvorena uma i znatiželjni kad je svijet u pitanju. Želim im pokazati da je kultura ključni element za komunikaciju među svjetskim putnicima te da je suvremena Afrika ponosna na svoju povijest i kulturu, no ujedno i povezana sa svijetom.

2005. ste zajedno sa Fontellom Bass i Dianne Reevses sudjelovali na velikoj američkoj turneji posvećenoj Billie Holliday 'Billie and Me'. Koliko je Billie Holliday utjecala na vas i blues općenito?

Iznimno. Ovaj projekt mi je dao poticaj da dublje uđem u njezin život i glazbu. Ona uistinu pjeva s dušom, primjerice, poslušajte 'The Man I Love' Gershwin Brothersa, koliko emocionalno je ta pjesma otpjevana. Ona mi je dala vjeru da mogu obraditi tu pjesmu. Bit će to korak ka korijenima afroameričke kulture, s mojim, afričkim začinom.

Vaš posljednji album 'Tchamantché' osvojio je ove godine nagradu Victoires de la Musique Award u kategoriji najboljeg World Music albuma. Istovremeno, britanski Observer ga opisuje kao 'impresivan album koji predstavlja velik korak umjetnice čije vrijeme tek dolazi'. Osim što trenutačno promovirate 'Tchamantché', što Rokia Traore planira nakon tog albuma.

I dalje želim izvoditi pjesme s posljednjeg albuma, s glazbenicima koji su vrlo talentirani. Razmišljam o novom projektu s redateljem Peterom Sellarsom, akustičnom projektu obrada u novim aranžmanima, i tko zna čemu sve još…