Prije filma, u formalnom dijelu otvaranja ZagrebDoxa, publici koja je ispunila sve dvorane Movieplexa obratio se prvi čovjek festivala Nenad Puhovski

'ZagrebDox, koji od milja zovemo svečanost dokumentaraca, radimo prvenstveno za vas, za publiku, za ljubitelje dokumentaraca', rekao je Puhovski na početku dotaknuvši se nedavnog susreta s radnikom na pumpi koji se raspitivao o festivalu. 'Činjenica da netko tko radi na pumpi zna za ZagrebDox više mi znači od svih crvenih tepiha.'

'Kad smo pokrenuli festival sa svega šest tisuća gledatelja, naša ideja bila je približiti dokumentarce gledateljima. Danas imamo preko dvadeset tisuća gledatelja i mislim da smo uspjeli u tome', nastavio je Puhovski, dodavši: 'ZagrebDox nikad nije bio samo festival, već i druženje oko festivala, razgovor o dokumentarcima. Upravo to, razgovori nakon filma, razlog je zbog kojeg radimo festival.'

U nastavku uvodnog govora, Puhovski se dotaknuo ovogodišnjih novina festivala, bogatijeg za dva programa, jednu nagradu i jedan DVD. 'Prvi put ZagrebDox, zajedno sa Zagreb filmom, izdaje DVD, i to dokumentarce Krste Papića. Time vraćamo dug – kulturi, ljudima što su uz nas i gledateljima', zaključio je Puhovski uvodnu priču, predavši riječ Milanu Bandiću, koji je imao čast otvoriti festival.

'Ovaj festival je veliki praznik dokumentaraca u Zagrebu i ponosni smo što sudjelujemo u tom projektu. Parafrazirat ću Stevena Spielberga: niti jedan film, knjiga, pjesma, ne može riješiti nagomilane svjetske probleme, ali može probati', rekao je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić otvorivši festival.

'Dječak dupin' – snažan optimizam za odličan početak

Nakon govorancija, scena je prepuštena filmu koji je imao čast otvoriti festival – 'Dječak dupin'. Izraelski dokumentarac u režiji Danija Menkina i Yonatana Nira govori o dječaku iz arapskog sela na sjeveru Izraela, Moradu, koji se nakon brutalnog fizičkog napada zatvara u sebe prekinuvši sve kontakte s ljudskom okolinom. Kako bi ga izvukao iz tog zatvorenog svijeta, otac prodaje farmu konja i seli se sa sinom u Eilat na Crvenom moru u terapeutski centar s dupinima. Tamo Morad provodi četiri godine, prvo se polako otvorivši dupinima i morskim dubinama da bi korak po korak počeo komunicirati s ocem i ljudima u centru, na kraju se vrativši u obiteljski dom.

Film prati Morada od duboke zatvorenosti u sebe preko prvih kontakata s dupinima do ljubavi i povratku obiteljskom domu, postupno uvodeći njegov glas u poziciju sugovornika. Gotovo začudno djeluje otvaranje mladića, čvrsto zatvorenog u sebe, u dodiru s dupinima i posebice morskim dubinama, koje postaju Moradovo sigurno mjesto, a koje vrlo autentično dočarava podvodna kamera. Jednako tako čudesnom čini se očeva upornost i odlučnost da jednoga dana sa zdravim sinom projaše njihovim selom.

Do tog simboličnog pobjedničkog čina otac i Morad moraju prijeći tegoban put u kojemu, što se više Morad otvara svijetu, to više taj isti svijet pokazuje svoje mračno naličje – budeći slike prošlosti kroz noćne more koje mu ne daju spavati te oblikujući scene sadašnjosti u kojoj Moradovi napadači u sudnici prijete kamermanu i Moradovu ocu.

Na kraju Morad ipak ostvaruje očevu želju, ukazavši time da ponekad i dobro pobjeđuje u sukobu s nadmoćnijim i surovijim zlom. Da je tome tako, pokazao je glavni junak i naklonivši se, u društvu redatelja Menkina i doktora koji je odigrao veliku ulogu u njegovom povratku u svijet ljudi, zagrebačkoj publici u Movieplexu. Snažno i optimistično za odličan početak osmog Doxa.