Velika dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici bila je premala da primi sve koji su stigli odati počast bardu jazza, preminulom početkom tjedna u 76. godini života, a o sveopćem respektu prema njegovom djelu svjedoči činjenica da su se među njima, osim kolega iz voda jazza i šire glazbene branše, poput kompozitora Nikše Bratoša, pjevača Mire Ungara, Davora Radolfija, Nine Badrić i Sanje Doležal, našli kolege iz svijeta kulture, državno izaslanstvo, ljudi iz Gradskog poglavarstva te poznati poduzetnici, liječnici i svi ostali štovatelji Boška Petrovića
'Ako je glazba sloboda, jazz je ekstrem te slobode. No upravo ona zahtijeva disciplinu koju je imao Boško Petrović. Ako želiš biti avion, stvori si aerodrom. A ako hoćeš biti jazz glazbenik, napravi si, recimo, klub! Svi mi smo samo letjeli ili gledali avione, a sve nas je vodila njegova kontrola leta. Djeci koja dolaze pričat ćemo o velikom Boeingu 747, s kojim smo imali sreće letjeti', slikovito je prikazao jedan od brojnih govornika što je u jazzu značio Boško Petrović, čije se ime, naglasio je netko od poznavatelja, u svijetu izgovaralo s pravilnim 'š' i 'ć', kako se već, točno, izgovaraju imena svih velikih ljudi.
Uz brojne nosače zvuka i koncerte koje je odradio, utemeljio je popularni Zagreb Jazz Qaurtet i 1. travnja 1988. u podrumu zgrade u zagrebačkoj Teslinoj ulici na broju 7 otvorio kultni B.P. klub, u kojemu mu je do danas gostovala krema jazza i svjetska glazbena elita.
Zašto nikada nije postao članom HAZU-a, dobio nagradu Vladimir Nazor, niti doživio otvaranje odsjeka jazza na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, pitanja su koja si sada moramo postaviti. No njegovi prijatelji kažu da ga to ionako nikada nije zanimalo. Živio je sretnim životom, a čak je i umro kako je zamišljao – kao da je samo isključio prekidač.
