Guns N' Roses

'Chinese Democracy'

01.12.2008 u 12:00

Bionic
Reading

Križ koji su sami sebi natovarili na leđa, stvarajući novi album punih 14 godina, za Gunse je bio jama koju su si sami iskopali jer su očekivanja njihovih fanova bila iznad svih slutnji. Slavu koju su stekli prvim albumom i pomicanje granica koje su izazva

Njihov debi album 'Appetite For Destruction' iz 1987. godine jedan je od najprodavanijih debitantskih albuma svih vremena (20 milijuna) i najbolja odskočna daska, kao i najbolji stimulans za nastavak realiziranja započetog sna nakon ujedinjenja kalifornijskih grupa Hollywood Rose i L.A. Guns iz koji je nastao Guns N'Roses.

Nedugo nakon debitantskog uspjeha, skoro svi članovi Gunsa došli su pod povećalo javnosti, što zbog fantastičnog uspjeha, što zbog privatnog života, što zbog glazbe koju su izvodili, što zbog atraktivnih scenskih nastupa, a što zbog atraktivnih spotova koji su u to vrijeme bili osobna karta svakog uspješnijeg izvođača.

I kao što to obično biva, droga ih je zela i malo po malo, iz godine u godinu, Guns N'Roses su nakon dobrih pet, šest godina nazočnosti na vrhu globalne popularnosti počeli gubiti. Posljednji album 'The Spaghetti Incident?' objavili su 1993. godine i zapali u kreativnu krizu. Unazad 14 godina samo je Axl Rose vjerovao da se mogu vratiti natrag i ponovo zauzeti sam vrh.

Malo je tko u to vjerovao, no sudeći prema najnovijem albumu, imaju sve šanse da to i ostvare. I kada bi čovjek pomislio da će nastaviti gdje su stali 1993. te da pauza nije značila ništa drugo do kreativnu krizu, 'Chinese Democracy' jedno je od najugodnijih ovogodišnjih diskografskih iznenađenja.

Očigto ne spavajući svih tih 14 godina, Axl je pažljivo pratio razvoj scene i pomno promatrao kome kako ide, što prolazi, tko zna producirati a tko ne, koji se novi pravac najbolje primio, kakve su solaže danas u trendu, kakvog je traga ostavila elektronika…

Rezultat je sjajno producirani album, za što je zaslužan sam Axl i Caram Costanzo, koji je sve svoje iskustvo stečeno u radu s Pearl Jamom, Stone Tample Pilotsima, Rage Against the Machine, ali i jednom Lil'Kim, upotrijebio kako bi ovaj album zvučao što bolje. I zvuči grandiozno, a što je najvažnije - nepretenciozno.

Iskoristivši samo najbolje od najboljeg, uzimajući malo elektronike od Marylina Mansona, malo snage od Pearl Jama, malo žestine od RATM-a, ali nastavljajući gdje su stali, ne želeći pokvariti stečeni imidž, Gunsi su ponovno na vrhu. Dakako, prvenstveno za svoje najvjernije obožavatelje koji su vjerovali sve ove godine suše u njih.

I dalje je tu kreštavi Axl kojega ili volite ili mrzite, i dalje su tu neizbježne G'n'R solaže, i dalje tu ima heavy metal patetike, ali i pjesama koje su vraški dobre i zbog kojih će ponovno dospjeti na sam vrh. Ima tu i kukolja, ali ne toliko da bi pokvarilo cjelokupni dojam albuma. Iako je tijekom tih 14 godina iscurila pokoja pjesma, malo je tko mogao očekivati tako snažan i uvjerljiv povratak. Ipak je u pitanju album koji komotno može parirati svim aktualnim globalnim zvijezdama bez obzira o kojem se glazbenom stilu radilo.

Nema sumnje da će se pjesme s povratničkog albuma Guns N'Roses vrtjeti tijekom sljedećih godinu dana na radiopostajama širom svijeta, zauzimajući najviše pozicije top ljestvica. S pravom!

Ocjena: 9/10

Izdavač: Black Frog/Geffen/Aquarius Records