Kad vam iz elegantne kartonske kutije CD-a ispadne probica za Beyoncein parfem Heat, a da još niste ni uspjeli staviti disk u plejer, ciničnom umu odmah je jasno koliko je sati. Pa kad se onda baci pogled na 'creditse', koji, uzgred rečeno, i nisu stali na omot albuma nego vas tamo upućuju na Beyoncein sajt, pa se vidi da je pjesme napisao i producirao stočlani komitet (što je danas standard u r'n'b, danceu i srodnim komercijalnim žanrovima), roleta se nastavi spuštati. Previše sve to miriši na korporativni duh, brainstorming, grafikone i tabele, projekte iza kojih stoje računovođe, a ne kreativci, i to, kako je ovdje slučaj, trenutačno najjači na tržištu (Kanye West, The-Dream, Ryan Tedder, Andre 3000, Luke Steele, Chad Hugo i mnogi, mnogi drugi…). Izrodi se ponekad, doduše i iz takvog, 'matematičko-korporativnog' pristupa nešto zaista nadahnuto (kao primjerice Rihannina 'Umbrella'), no generalni je dojam taj da se uglavnom radi o ljutom industrijskom štanceraju.

Sad kad je sve ovo rečeno, treba ipak dodati da stvari ne stoje tako strašno kako se možda na prvu loptu čine. Beyonce se od samih početaka s Destiny's Child prije kojih 15-ak godina oduvijek nekako izdvajala iz mora r'n'b izvođača, imala je naprosto neku težinu koja tom inače žanru strahovito fali. Iza toga je, naravno, što ćemo vrlo brzo saznati, stajala golema ambicija (njezina i njezinog oca i menadžera Mathewa Knowlesa), navodno strahovita radna etika i profesionalizam, pa nije čudo da je još dok je bila u bandu Beyonce 'izgubila prezime' i postala jedna od besmrtnih kojima takvo što ne treba (Madonna, Kylie, Severina…). I s Destiny's Child, a i kasnije solo, Beyonce je debelo izašla izvan okvira publike svog žanra, a otpočetka je sustavno širila i polje djelovanja (filmska karijera, parfemi, modna linija…), a danas se njezino životno i poslovno partnerstvo s Shawnom Carterom, a.k.a. Jay-Z-jem smatra najjačim u američkom showbizu.

Dosta se u zadnje vrijeme pisalo o 'nevoljama u raju' Carter-Knowlesovih – te on hoće imati djecu, te ona još ne želi, a laiku će možda biti i sumnjiv izostanak Jay-Z-jeva imena u autorsko-producentskom timu. No iako su već kojih osam godina zajedno i iako Jay-Z stoji iza nekih od njezinih ranijih hitova ('Crazy In Love', 'Deja Vu'…), Beyonce je sama svoj gazda.

Navodno su čak 72 pjesme bile u igri za 'Četvorku', a izbor je na kraju sveden na 12. Album počinje baladom ('1+1'), a završava eksplozivnim, ali ne baš uvjerljivim najavnim singlom 'Run The World (Girls)' (svojevrstan nastavak 'Single Ladies' i Destiny's Child klasika 'Independent Women pt. I'), što i nije najuobičajenija stvar, no Beyonce si može priuštiti štošta pa i par pjesama koje bi se u pop mainstreamu mogle smatrati u najmanju ruku eksperimentalnima ('End Of The World', 'Countdown'…). Puno je međutim bolja kad igra na sigurno, a to su one njezine tipične strahovito napete r'n'b budnice srednjeg tempa koje počinju lagano, a onda se naglo razbuktaju, a koje i ovdje zauzimaju najveći dio albuma. Među njima se ističu 'Best Thing I Never Had', 'I Was Here', 'Start Over' i 'I Care' i tu je Beyonce strahovito uvjerljiva, gotovo da čovjek povjeruje da se radi o duboko osobnim ispovijedima. Dosta se čuju i 80-e ('Love On Top', 'Id Rather Die', 'Party') i to je također sasvim simpa, no možda ovom i više nego solidnom albumu ipak nedostaje jedan jaki zicer koji bi u ovo čudno diskografsko vrijeme ponio cijelu priču. Kaže, dakle, Beyonce da djevojke upravljaju svijetom ('Run The World') – bilo tako ili ne u stvarnom životu, u njezinom slučaju sumnje nema.

Tportal.hr svojim čitateljima poklanja dva primjerka albuma. Za sudjelovanje u nagradnjači kliknite ovdje

OCJENA: 8/10

Izdavač: SONY MUSIC / MENART