Na 12. po redu Pozitivnom koncertu, koji će se povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a održati 2. prosinca u zagrebačkom Domusportova, uz Bajagu & Instruktore, Josipu Lisac i mladu pjevačicu Luce, nastupit će Rundek Cargo Trio. Tim povodom razgovarali smo upravo s Darkom Rundekom, pjevačem koji je nedavno snimio kalendar za još jednu kampanju - za humanitarnu akciju 'Sve za njega' kojom se podiže svijest o raku prostate. Sasvim iskreno, Rundek je progovorio o političkim kampanjama, otkrio zašto je prestao konzumirati drogu te je li ga sve to potaklo da postane vegan. Otvoreno je rekao u čemu je tajna njegovog braka s kazališnom redateljicom Sandom Hržić, s kojom u posljednje vrijeme živi u Povljama na otoku Braču, kao i sve o sinu i strahovima koje je imao zbog njega.

U posljednjih mjesec dana sudjelujete u čak dvije kampanje kojima je cilj osvještavanje ljudi. Nastupit ćete na Pozitivcu, kojem je u cilju osvijestiti ljude o AIDS-u, a snimili ste i kalendar za udrugu 'Sve za njega' kojim se pokušava podići svijest o raku prostate. Odazivate li se često takvim pozivima?
Posljednja kampanja koju sam radio bila je 'Biciklom na posao'. Volim takve lijepe i pozitivne kampanje. Pa i to s biciklom je bilo s namjerom da se ljudi pokrenu kako bi bili zdraviji i otporniji i na kraju manje obolijevali od opakih boleština kao što je to rak prostate. Što se AIDS-a tiče, vjerojatno je najbolji način borbe protiv njega svjesno i odgovorno ponašanje kada se ulazi u seksualne odnose. S druge strane, ta je bolest nažalost postala dio naše svakodnevnice, a žalosno je da i dalje ljude koji su oboljeli od nje gledamo kao da imaju kugu. Potrebno im je pomoći!

Jedna od rijetkih fotografija Darka Rundeka sa suprugom Sandom (na fotografiji s Nenadom Puhovskim, Daliborom Martinisom i Jagodom Kaloper)

Koliko ste vi sami osviješteni? Koliko vodite brigu o svom zdravlju?
Donekle. Mogao bih biti i odgovorniji i voditi više računa. No, dobro, malo-pomalo se i to mijenja.

Strahujete li od bolesti?
Ako je riječ o raku, onda se uvijek nekako bojim da bi čovjek možda bolje prošao da ne dozna konačnu dijagnozu. Da ga pustiš na miru, pa bi onda nekim trudom uspio uravnotežiti to duhovno i tjelesno. Kada se postigne ravnoteža, mislim da je i opasnost da se razvije neka zloćudna bolest puno manja. Što se tiče side, išao bih se kontrolirati kada bi za to bilo potrebe.

Darko Rundek i njegov Rundek Cargo Trio

Kroz razne političke kampanje mnogi su političari provlačili upravo stihove vaših pjesama. Je li vam to smetalo jer se smatrate apolitičnom osobom
Ima taj stih u pjesmi 'Šejn' - 'izađi i bori se' - pa su me još davnih godina pitali mogu li ga koristiti, ali kao 'izađi, izbori se' – poziv na izbore. No nisam dao. Rekao sam da puste pjesmu na miru i svoje slogane smišljaju sami. Isto tako često su znali koristiti 'Ay Carmela', i to u raznim kontekstima, kao pjesmu pobune protiv ugnjetavanja. Doduše to nije moja pjesma, ali ja sam je dovoljno slobodno prepjevao da dio zasluge za to pripisujem i sebi.

Mislite li onda da kroz svoje pjesme sami šaljete neke političke poruke ili političari sami u njima pronalaze simboliku?
Koliko se mogu sjetiti, koristile su se samo 'Sejmeni', 'Šejn' i 'Ay Carmela'. A što se tiče obračuna Milanović-Karamarko kroz moje pjesme, o čemu se pisalo, to je mislim više bilo na razini toga - ja slušam dobru i urbanu glazbu, a ti slušaš seljačiju, pa sam ja tu poslužio samo kao materijal.

Rundek Cargo Trio nastupit će na ovogodišnjem Pozitivnom koncertu u Domu sportova

Jedan ste od rijetkih glazbenika koji je javno rekao da je konzumirao drogu. Kako ste uspjeli zatvoriti to poglavlje svog života?
Nedavno sam čitao jedan Cohenov intervju. On je bio poznat po tome da je stvarno puno eksperimentirao s drogama, a onda je u intervjuu rekao da misli da nema ništa loše u tome jer te mnoge droge mogu na neko kraće vrijeme ili barem na trenutak odvesti u neke sfere svijesti koje su zanimljive i bogate. No sve to traje samo trenutak i samo nakratko, a onda te u konačnici kasnije sve to puno košta jer nakon tih trenutaka slijedi njihova suprotnost. Ako čovjek teži tome da bude tu što duže i što stabilnije te da živi u svijetu koji mu se čini slobodniji, otvoreniji, inspiriraniji i bogatiji, bolje je potražiti to kroz točan način života, a ne kroz drogu.

Je li to bio razlog što ste se okrenuli veganskoj prehrani?
Veganstvo ima veze sa svim, ali i s tim da nema potrebe da ubijamo životinje da bismo jeli kad već postoje sve te biljke i njihovi plodovi koji su nam super i koji odgovaraju našoj biološkoj konstituciji, a da pri tome ne radimo nasilje nad životinjama. Zapravo, u trenutku kad ubiješ bilo koju životinju, kao da si ubio sebe, jer i ona ima jednak poriv za ostankom kao i mi. Sasvim mi je ok ne jesti životinje niti piti mlijeko koje je zapravo namijenjeno telićima. Tu i tamo znam pojesti neko jaje kokoši koje slobodno šeću. Nedavno sam gledao dokumentarac koji me uvjerio u to da su, što se klimatskih promjena tiče, zapravo glavni zagađivač industrijski uzgoj životinja, osobito krava, jer je metan koji izlazi kad podriguju i prde štetniji za ozonski omotač nego svi ispušni plinovi zajedno. Tako da, osim onoga što sam malo prije rekao, postoji i opća korist kada bismo prestali s industrijskim uzgojem životinja.

Rundek je jedan od rijetkih glazbenika koji je javno rekao da je konzumirao drogu

Jeste li postali vegan preko noći ili je to potrajalo?
Malo je potrajalo, ali nije bilo teško.

Na Braču živite u skladu s prirodom. Imate li svoj vrt?
Za to je zadužena supruga jer sam ja manje prisutan. No kada sam tamo, pomažem koliko mogu i uživam u onome što skuha od onog što je izraslo ili što pojedem sirovo. Volim pojesti neku finu, šarenu salatu i super se osjećam poslije toga.

Vaša životna priča je zanimljiva. Rođeni ste u Zagorju, potom živjeli u Zagrebu, pa u Parizu i na kraju na Braču. Čovjek bi prije rekao da ćete zbog porijekla živjeti negdje u Zagorju i imati vinograd, nego na Braču s maslinama.
Tako je nekako ispalo. Moji su prodali svu zemlju što smo imali u Zagorju, a stjecajem okolnosti žena je s Brača i ostalo joj je nešto zemlje u nasljedstvo. Nije to bog zna kaj i jako bi se skromno živjelo kada bi se samo od toga živjelo, ali bitan je element. Daleko je to još od stvarnog života s prirodom, ali ima jedan projekt u začetku na drugom kraju otoka, na kojem to pokušavamo malo više elaborirati.

Rundek je rođen u Zagorju, živio je u Zagrebu i Parizu, a trenutno sa suprugom živi na otoku Braču

Kakav vam je život na otoku? To su male sredine, naspram Zagreba, a kamoli Pariza. Mnogi kažu kako u manjim mjestima, s malo stanovnika, susjedi zabadaju nos gdje ne bi trebali - susrećete li se s time?
Mene pretjerano ne zanima kaj drugi rade. Možda i zabadaju, ali još se nisam spotaknul ni na jedan nos. Što su oni nanjušili, to je njihova stvar. Život na otoku? To su prije svega duge noći, osobito kada se skrati dan i pomakne vrijeme, ali kako se ja bavim glazbom, pisanjem, pa Sanda i ja prevodimo već desetljećima jednu perzijsku poemu koja nam oduzima sate i sate, nikada mi nije dosadno. Nemam vremena ni za televiziju. Dobra je stvar u svemu što postoji i komunikacija internetom pa se ne osjećaš odsječen od svijeta. I što se glazbe tiče, možeš razmjenjivati snimke i ideje s nekim koji tko zna gdje živi. Može se dosta dinamično živjeti u tim mračnim noćima koje su pritom još, vrlo često, i zvjezdane.

Kako ste se navikli na buru? Jugo? Pomaže li vam pri pisanju pjesama recimo kada je bura pa kad 'pročisti' sve? Ili, kad je južina, je li onda teže provesti dan?
Vjerojatno da, ali nisam toga svjestan. Volim kad me bura iščisti i probrije, a kod juga volim opet taj neki čemer koji dođe s njim pa prođe.

Izjavili ste za sebe da ste opsesivac i komplicirana osoba.
Ne bih mogao tolike sate provoditi u studiju i prevođenju da tu nema neke opsesivnosti. A kompliciran? Što da vam pričam? To baš i nije priča za javnost.

Za samog sebe Rundek kaže da je opsesivac i komplicirana osoba

Rekli ste da volite žene. Ipak, više od 35 godina uz vas je supruga Sanda. To je pomalo čudno za rokere da se drže jedne žene toliko dugo. U čemu je tajna vašeg braka?
Odnos nam je izgleda dovoljno dinamičan da ne potonemo u kolotečinu i ne pobjegnemo. Karakteri su nam valjda tako posloženi da se cijelo vrijeme nešto kreće.

Ima li to možda veze i s tim što je i ona umjetnica?
Sigurno je i to važno, ali najvažnije je da se slažemo u onome što je bitno.

Neobičan roker: Uz Rundekovo ime više od 35 godina veže
se jedino ime supruge Sande

Divna je vaša izjava da, uz glazbu, najvećim uspjehom u životu smatrate svog 25-godišnjeg sina Davida Vida Dimitrija Sebastijana Ernesta Viktora. Nakon srednje škole, s 19 godina, kako ste rekli, krenuo je u svijet. Jeste li strahovali zbog njega, gdje je, što radi, je li dobro?
Jesmo. Često to nije bilo nimalo lako.

On je s prijateljima i preplovio Atlantik. Jeste li u tom periodu imali ikakav kontakt s njim?
Ove godine je preplovio Atlantik i to je bilo jako teško vrijeme. Iako su ga frendovi zezali zbog toga što nam se javlja, ipak nam je udovoljio. Ima jedna spravica kojom je slao preko satelita svoj položaj, uz poruku sve je ok, i tako smo funkcionirali. To nije bilo baš često. Svakih nekoliko dana bi poslao položaj, a u međuvremenu smo grizli nokte.

Žalite li ikada što ste ga pustili tako mladog u svijet da se sam snalazi, uči?
Nije nas pitao za dozvolu. Meni je još moj stari rekao: 'Samo nauči zanat i poslije budi svoj.' On je svoj zanat izučio i ispunio tu neku zadnju svoju obvezu prema nama. Svašta je naučio, i raditi s metalom i o permakulturi, kuhanju, glazbi, žongliranju... putuje i uči. Kad se čujemo, uvijek mi prvo kaže što je novo naučio.

Jeste li spremni postati djed?
Što bi to značilo biti spreman? Nitko mene ne pita. Vidjet ću kad se to dogodi hoću li se osjetiti staro, no to nekako godi, u smislu prekoračio si dvije generacije, i daje ti kakvu-takvu garanciju da će se kad odeš tvoj valić još malo nastaviti ljuljuškati ovim oceanom.

Sa sinom Vidom Rundek je nedavno zasvirao u Parizu

Vid se bavi i glazbom. Imate li namjeru nešto zajedno odsvirati i snimiti?
Snimili smo nešto provizorno kad sam zadnji put bio u Parizu. Trebao sam svirati sam na zatvaranju izložbe Davora Vrankića, ali na kraju smo prvi put akustično izašli na scenu Vid, ja i trombonist Manu, koji je svirao s Cargo orkestrom. Snimili smo to i napravili neki prvi korak. No ne znam hoće li to prerasti u neku ozbiljnu suradnju. To na kraju nije ni bitno.

Darko Rundek sa sinom Vidom i trombonistom Manuom u Parizu


Je li vam još uvijek gušt, nakon toliko godina, popeti se na pozornicu i pjevati?
Ne znam kada sam u životu više svirao nego ove godine. Svirali smo puno i sad smo imali pauzu od dva mjeseca prije ovog Pozitivnog koncerta, pa je ponovno nastala volja za svirkom. To mi je uvijek izazov i gušt. Koncert često bude ispunjavajuće iskustvo.

Postoje li još uvijek onaj žar u trbuhu, o kojem glazbenici govore da ga osjećaju kada stanu na pozornicu?
Postoji. Da toga nema, ne bih više svirao.

Darko Rundek još uvijek se s jednakim žarom penje na pozornicu