Sve na što god pomislite kada netko kaže 'natjecanje za pjesmu Eurovizije' više-manje vrijedi i za isti takav show koji je namijenjen mlađem uzrastu, konkretnije onome između 10 i 15 godina, čiji su raspjevani i rasplesani predstavnici u subotu na Malti birali svojeg eurosongaša. Priča se unekoliko razlikuje zato što je na dječjem Eurosongu možda malo manje golotinje i prekrasne šarolikosti freakova, ali se zato faktor zaprepaštenja postiže koji put doista začudno našminkanim maloljetnim djevojčicama ili pokušajima emuliranja 'odrasle' koreografije u nekim numerama.

Naravno, izbor za dječju pjesmu Eurovizije manje je važan od onoga za odrasle. Nije ni taj drugi bogzna kako važan, ali mu se na ovome kontinentu pridaje određena medijska pozornost koju (pre)teen varijanta nije baš u potpunosti dobila, a što je u našem kontekstu očitovano time što je prijenos emitiran na drugom programu HRT-a u subotu. Nas sedmero ili sedamnaestero koji smo ga ipak odlučili pogledati zato smo bili počašćeni time da nam je dječje eurosongovanje u zagrebačkom studiju komentirao netko drugi, a ne Aleksandar Kostadinov, što je već samo po sebi napredak (da, da, znam da Aleksandar više ne komentira ni 'prave' Eurosongove, ali sjećanja su duboka i neizbrisiva). Taj 'netko drugi' bio je voditelj emisija za djecu Ivan Planinić i glazbenik Aljoša Šerić, poznat po tome što je bio u sto pretencioznih bendova koji ni u ludilu nisu za djecu, ali je valjda za komentiranje dječje Eurovizije kvalificiran zato što ove subote navečer nije morao u potragu za zlatnim runom kako bi nekoj djevi iz svojih pjesama dokazao ljubav.

Nastup Josie na Eurosongu

I sad, ne mogu reći da su ta dvojica bila loša u svojem komentatorskom nastupu - rekoh već da su mi u startu bili dragi već zbog same činjenice što nisu A. K., a i svojevrsno je osvježenje bilo to što nisu onako kompleksaški, kao što to kod naših komentatora Eurosonga zna biti, drukali za domaćeg predstavnika, u njegovu/njezinu neuspjehu pronalazeći tko zna kakve zavjereničke uzroke. Dapače, Aljoša Šerić čak se na kraju prijenosa našalio da smo se mogli kladiti na sirotu Josephine Idu Zec ilitiga Josie da će biti zadnja.

Njegova je napomena možda bila okrutna, posebice zato što je riječ o djetetu, ali nažalost, bila je i istinita. Dapače, ako je cijeli đir oko Eurosonga za odrasle i ovoga za djecu iz naše perspektive i po čemu sličan, onda je to tretman domaće predstavnice, koja je i posebnom emisijom i pripremama i urnebesno neprimjerenim stylingom za svoju dob isfuravana kao maltene jedan od favorita, e da bi u nastupu podbacila čak i u pogađanju svih pravih nota, a nekmoli s bilo kojim drugim aspektom nastupa u kojemu bi se pokazalo da oni koji su je pripremali imaju ikakvog pojma o trendovima na takvim natjecanjima.

I tako smo na kraju i u ovome eurovizijskom natjecanju bili zadnji, iako se povjesničari tih šljokičarija vole hvaliti prošlim trijumfima mlade hrvatske države na tako velevažnom području samo zato što je na prvoj dječjoj Euroviziji slučajno pobijedio naš momak. Sada to više nije tako. Sada je pobijedio talijanski, ujedno i jedini momak na natjecanju, što je isto jedan zanimljiv fenomen - da se na dječje imitacije pjevačko-plesačko-šminkerajskih natjecanja šalju gotovo isključivo djevojčice, vjerojatno zato što ih je lakše 'zamaskirati' u žene, a daljnje implikacije tog objašnjenja bolje da i ne načinjem.

Zanima me samo još jedna stvar. Zašto je uopće bilo potrebno da šaljemo svoju predstavnicu na to natjecanje? I po terminu koji je showu bio namijenjen u rasporedu i po načinu na koji je cijela stvar obrađena, a na kraju krajeva, i po tome kako je mala Josie nastupila - očito je da to gotovo nikome nije važno. Pa bi onda jedan od zaključaka bio taj da ova članica Eurovizije ima para na bacanje pa se može natjecati i onda kada jo puca prsluk za rezultate i hoće li zauzvrat dobiti išta drugo osim poniženja, ovaj put čak i za - maloljetnicu.