Kakav je osjećaj i kakva su očekivanja uoči koncerta u Lisinskom?

Trenutno hvatam leptiriće po trbuhu - trema je golema, a istovremeno velika čast, zahvalnost zbog angažmana i zadovoljstvo. Stasali smo u garažama, podrumima, skladištima i onda stigne poziv iz Lisinskog. Hvala ljudima iz Lisinskog na pozivu i publici na odazivu - jedva čekamo doživjeti subotu.

Svirali ste u Domu sportova, sad ćete i u Lisinskom, koji mnogi glazbenici doživljavaju kao krunu karijere. Što nakon toga? Kakvi su vam ciljevi?

Nakon toga ulazimo u studio. Imamo nove pjesme i radimo na novom albumu. Spomenute koncerte ne doživljavamo kao krunu karijere, već kao nove izazove na životnoj ekspediciji.

U čemu je posebnost unplugged svirke?

Dobar dio pjesma iz našeg opusa nastao je na akustičnim gitarama pa je nastup u Lisinskom zapravo povratak kući u aranžmanskom smislu, uz aranžmansko obogaćivanje gudačima, perkusionistom, brass sekcijom i dečkima iz Svadbasa, koji nam unazad nekoliko godina produciraju albume. U nekoliko pjesama ima nas dvadesetak na pozornici i to je neopisiv gušt. Neizmjerno smo zahvalni svima koji su svojom prisutnošću odlučili obogatiti naš nastup, a to su Quartet Prelude, Greenhouse Brass, Mlacka (udaraljke), Jura Ferina (metalofon) i Pavle Miholjević (gitara). Svi su se udružili kako bi ova avantura bila uistinu čarobna.

Kako se nosite s čestim nastupima u zadnje vrijeme, a na sceni izgledate tako svježe, kao da vam je svaki nastup prvi?

Imamo sjajnog vozača Vladimira Abrlića, binske tehničare Darija Blaževića, Matiju Kovača i tonca Tomislava Zubaka, a oni nam svojim profesionalnim pristupom omogućavaju da svu svoju energiju fokusiramo na nastup koji slijedi. Sve ostalo je stvar ljubavi.

Na Facebooku ste vrlo aktivni - ažurirate vijesti, ubacujete novitete vezane uz bend, stavljate spotove, videoklipiće... Danas se podrazumijeva to da glazbenici moraju naći vremena i za komuniciranje sa svojim fanovima. Koliko vam taj feedback pomaže u radu?

Prilagodili smo se vremenu i prostoru u kojem živimo. Naša stranica na Facebooku svojevrstan je izvor na kojem se, bez posrednika, direktno spajamo s našim fanovima. Ujutro zajedno ispijamo kave, a navečer gemište i pive, u tijeku su s događanjima oko benda, a mi dobivamo feedback za različite stvari koje radimo.

Jeste li još uvijek glazbeni fan, imate li vremena pratiti druge bendove, oduševljavati se glazbom kao nekada?

Apsolutno! Nekidan sam baš bio na prvoj večeri Karlovačko RockOffa i vratio se doma pun dojmova. Imamo sjajne mlade bendove, navijam za njih, želim im da budu najbolji i ustrajni.

Što biste izdvojili kao mane glazbeničkog posla?

Glazbu ne doživljavam kao posao, već kao poziv, a pozivi, rekao bih, nemaju mana. To je više od osmosatnog radnog vremena. Naravno da mogu postojati određene frustracije, ali sazrijevanjem kao osoba i one se smanjuju. Radiš najbolje što znaš, stvaraš, predstavljaš, izložen hvalospjevima i kritikama. S tim se treba naučiti zdravo nositi. Ostalo je, kako sam već rekao, samo ljubav.

Po čemu, osim po pjesmama, biste voljeli da vas pamti publika?

Pjesme su najvažnije! Pa navijam da nas pamte po pjesmama.

Kako punite baterije te što vas osim obitelji i glazbe opušta i veseli?

Nogomet, ronjenje, trčanje, čitanje knjiga i biografija glazbenika, slušanje glazbe, brisanje prašine i usisavanje stana.