Iako smo počeli 90-ih, kad su bendove poput nas doživljavali u sklopu idioma 'alternativni rock', dubina i raspon pjesama, tekstualno i glazbeno gledajući, kod nas su, ako se smijem tako izraziti, uvijek bili širi od prosjeka. Bend koji traje toliko dugo mora se mijenjati, kroz njega mora proći niz snažnih figura. Naravno da uživamo u sviranju – inače bismo bili budale.

Jeste li zadovoljni sadašnjim statusom benda ili možda žalite zbog toga što niste bolje iskoristili slavu iz devedesetih kako biste stekli širu međunarodnu popularnost? Tada su vaši spotovi bili puno češće na glazbenim televizijama, niste se skidali s MTV-jevih '120 Minutes'.

Era '120 Minutes' je za nama i toga je, hvala na pitanju, bilo sasvim dovoljno. dEUS je nastavio svojim putem, poput pokretne mete. Da biste zadržali široku popularnost, morate biti jasno definirani, neovisno o tome koji arhetip predstavljate. Ukoliko se prikažete kao Stvarni Ljudi, publika diljem svijeta ostane zbunjena ili mi se barem tako čini. Bez ljutnje, ali mi je žao ako ljudi to ne mogu shvatiti.

Većina belgijskih glazbenika samo želi svirati nešto što je već prije odsvirano, i to, na njihovu žalost – bolje od njih. Tako je lako kopirati svoje omiljene melodije, pa zašto ne. Ovo, naravno, nije samo odlika Belgijanaca.

Oduvijek sam cijenio belgijske bendove iz 80-ih poput TC Matic, Front 242 ili La Muerte. Imali su tu zastrašujuću kvalitetu koju i dalje volim. Možda su zaslužili više, nemam pojma. Opet, što se mene tiče, Brel je zastrašujući kao takav. Uvijek se jako znojio i izvodio dramatične kretnje, preglumljavao. Nekima to, nažalost, prođe.

Uostalom, možda je Belgija kao takva podcijenjena. Zaboga, sad imamo gay Talijana za premijera. Tko to može nadmašiti?

Vaš posljednji album ‘Keep You Close’ prilično je dobro prihvaćen, i to bez uobičajenih kritika u stilu 'povratak u formu'. Po čemu je rad na ovom albumu bio drukčiji od prethodnih?

Radili smo ga dulje, koristili više glazbenika, nagomilali više akorda, ukratko – više smo radili. dEUS nije bend za mekušce. Tu i tamo se međusobno povrijedimo, no nije to ništa što se ne može srediti jednim dobrim 'ribanjem'. Osim ako ste totalni šupak. BTW, ispričavam se na psovkama, to je rokerski žargon.

Ne samo da je riječ o profesionalcima, već su u pitanju i prava gospoda. Možda sam staromodan, ali mislim da je to dobra stvar. Nisam bio u studiju kad je Greg Dulli pjevao, ali strašan mu je glas.

Veliki broj hrvatskih fanova sjeća se vašeg nastupa 2006. u Budimpešti, kad ste nastupili na Sziget festivalu onog popodneva kad je glavna zvijezda večeri bio Radiohead. Sjećate li se tog koncerta? Koliko se vaš koncertni nastup promijenio od tada? Što možemo očekivati u Zagrebu?

Uh, sjećam se tog koncerta. Bubnjar i ja smo malo pretjerali s koktelima i u jednom trenutku mi se sjećanje zamutilo. Cuga je tekla u potocima, ali bilo je super. U Zagrebu će koncert biti vrhunski. Dobra glazba teći će u potocima.