Brojka od svega tristotinjak posjetitelja na sinoćnjem koncertu nekada važnog belgijskog alternativnog rock benda dEUS (uz zanimljiv nastup noise pop dua Little Trouble Kids kao predgrupe), logična je posljedica trenutačnog statusa ovog benda, koji je, unatoč podbačaju u posjetu, pokazao da ne brine previše za popularnost, već da im je jedina preokupacija kako što vjernije izvesti glazbu u koju i dalje vjeruju
Odgovarajući na pitanje je li razočaran zbog toga što se dEUS u globalnim glazbenim okvirima nikada nije odmaknuo od statusa alternativnih rock ikona devedesetih, Mauro Pawlowski, gitarist ovog benda i kultna figura belgijskog undergrounda, u razgovoru za tportal okarakterizirao je svoj bend kao 'pokretnu metu'. Ovo je vjerojatno najprecizniji opis onoga što dEUS danas predstavlja – riječ je o bendu koji je objavio šest albuma, među kojima svaki posjetitelj sinoćnjeg koncerta u Tvornici ima svog favorita, dok je s ostalih preživio još pokoji hit. Ipak, neki generalni konsenzus njihovih fanova postoji oko prvih triju albuma – Worst Case Scenario, In a Bar, Under the Sea te Pocket Revolution, na kojima je bend najpreciznije izložio svoj eklekticizam sa širokim rasponom utjecaja, od popa i punka pa sve do progresivnog rocka.
U klimi internetskog glazbenog kloniranja, teško je očekivati da bend koji je bio relevantan u devedesetima (i to u relativno ograničenim okvirima) preživi dva naredna desetljeća. dEUS je posljednjim albumom Keep You Close pokazao da pretjerano ne haje za aktualne tokove, ali da se zna i ugnijezditi unutar preživjelih art rock parametara, a bez kompromitacije vlastitog umjetničkog integriteta. Plastično rečeno – ako britpop legende iz devedesetih poput Blura ili Manicsa mogu ponovo svirati za gušt, ne možemo osporiti pravo ovim vječnim mladićima da ostanu na putu s kojeg nikada nisu ni skrenuli.
A da je razboritost ključna odlika dEUSova izdanja za 21. stoljeće, pokazali su na gotovo dvosatnom nastupu u Tvornici. Baš kao i Mercury Rev koji je nedavno skinuo prašinu sa svog legendarnog Deserters Songs, dEUS ostavlja dojam benda koji nema pretenzije biti više od onoga što je oduvijek bio – autor i izvođač moćnih, katkad i razornih, ali relativno 'starinskih' melodija, utopljenih u gitarske međuigre frontmena Toma Barmana i Maura Pawlowskog te simpatično nakinđurenih ukrasima violinista i klavijaturista Klaasa Janzonsa.
Sinoćnja setlista tako je bila pregled njihove karijere, s očekivanim naglaskom na posljednji album i, ovdje čini se omiljeni, In a Bar, Under the Sea. Pozornica je bila ukrašena pomalo retro scenografijom u vidu velikih zavjesa na kojima su se tu i tamo projicirali vizuali sastavljeni od animacija i stiliziranih stihova, dok je u zvuku možda moglo biti i nešto manje jeke. Bend je bez puno priče, ali uz dosta gestikulacije koja sugerira vjeru u ono što izvodi, nizao pjesmu za pjesmom, a publiku su ponajviše podigli hitovi poput Dark Sets In s aktualnog albuma Instant Street, te očekivano Morticiachair i Suds and Soda s debi albuma, koju su izveli na drugi bis.
Strahovi da će dEUS biti još jedan u nizu koncerata bendova iz devedesetih koji bude aluziju 'šutiranja mrtvog konja', ipak su se pokazala neopravdanima. Ako ih niste zavoljeli ranije, vjerojatno niste ni sinoć, no oni ionako spadaju u kategoriju bendova koji se više cijene nego vole. Stoga smo Tvornicu u petak navečer napustili sa sličnim dojmom kao s koncerta The Twilight Singersa prije nekoliko godina u pokojnom Pauku, uz to da nam je Greg Dulli (eto i njega kao gosta na posljednjem dEUSovu albumu) temeljitije oprao uši i mozak.
