Disco'n'Action/Mario Huljev/Mangroove/Zebra Dots

Domaća plesna i soul scena dobila je svoje dostojne predstavnike

11.01.2013 u 08:00

Bionic
Reading

U Mariu Huljevu smo dobili potencijalnog nasljednika Dina Dvornika, izvanserijski plesni album bivših punkera stigao je od grupe Disco'N'Action, vrhunski soul groove ponudili su Mangroovea a pompozno najavljivan ali bezličan prvijenac dala nam je grupa Zebra Dots.

Iako su na sceni još od 2004. godine, riječka grupa Disco'n'Action gotovo da je medijima u potpunosti nevidljiva. Iza njih je debi album i to snimljen uživo 2007. godine u Stereo dvorani punoj njihovih obožavatelja, a diče se titulom začetnika plesne underground plesne scene u regiji. DNA doista i nude neočekivano dobru porciju beskompromisne i prljave plesne glazbe sa izrazitim utjecajem dub stepa, neskrivenim uzorom u grupi Prodigy ali na momente i zaraznih ritmova kakve krase !!! (chk chk chk), a ni Atari Teenage Riot nije im stran. Kristijan Pejić (gitara), Edin Haliti (udaraljke), Zlatko Trošelj (semplovi), Goran Grgurev (bas gitara) i Dalibor Peršić (bubnjevi) stvorili su jedinstveni zvuk na ovim prostorima i napokon pokazali da distorzirane i nabrijane gitare i žestoki rifovi ne moraju nužno pripadati garažnom zvuku. Štoviše, uz furiozne ritmove, maštovite sampleove i zarazni plesni groove koji na momente prelazi u trance i punk i još podebljan udaraljkama Disco'n'Action prikladno su imenovali svoj prvi studijski album 'Dance or Die' jer uz njihovu muziku doista nemate izbora već se jednostavno prepustiti neobuzdanom plesu. Istini za volju, malo se često ponavljaju i mrvu kreativnosti više ne bi im škodilo ali za studijski prvijenac više od očekivanog. Još da su malo više pažnje posvetili produkciji, zamjerke gotovo da ne bi bilo. Neočekivano zadovoljstvo!

Disco'n'Action 'Dance Or Die' (D.I.Y)
Ocjena: 8/10


I Huljev je na sceni već punih 15 godina ali izgleda da je 2013. njegova godina koju je dugo čekao i napokon dočekao. Pjevač sa izuzetno velikim iskustvom i fantastičnim vokalom kojega zna iskoristit dočekao je i svoj debi album mada iza sebe ima niz ostvarenih suradnji među kojima i rad sa sjajnom grupom Less Than A Minute. I tako je iz godine u godinu Mario, gotovo u sjeni, sazrijevao i napokon sazrio što se i više nego osjeti na njegovom debi albumu 'Igra pod suncem' objavljenim krajem 2012. godine. Najavio ga je sa čak tri singla da bi sa aktualnim 'Ti' napokon i dospio do šire publike prepoznat, po svemu sudeći, kao dobar pjevač čije pjesme sadrže onaj isti ili barem sličan plesni groove kakav se čuo kod Dina Dvornika i čiju je pjesmu 'Ljubav se zove imenom tvojim' odlučio i uvrstiti na album. Dakako u novom aranžmanu i to odličnom. Upravo kada su u pitanju aranžmani ali i autorstvo nad pjesmama obavezno treba spomenuti Silvija Pasarića koji je zaslužan za niz hitova Severine, Ivane Kindl, Luke Nižetića, Protokoola, Žanamari, Targeta ali i suradnji sa Urbanom & 4 itd. Ukratko, u pitanju je prvoklasni skladatelj i aranžer sa provjerenim smislom za hitove i plesne ritmove koji je zajedno sa Huljevim potpisao gotovo sve pjesme na albumu ali i odsvirao klavijature, gitare i programirao beatove, a zapjevao je i prateće vokale. Odlična i prije svega dobitna kombinacija Huljev-Pasarić urodila je albumom kakav se već dugo nije pojavio na domaćoj sceni a koji nudi, već gotovo zaboravljeni, zdravi, urbani plesni klupski zvuk koji se istovremeno ne referira na nikoga sa globalne scene posebno, ističući vlastiti stil ali uz vidljivu brigu o svakom segmentu svih 13 pjesama koje se nalaze na albumu. Aktualan klupski plesni zvuk koji vas jednostavno poziva na plesni podij. Valja spomenuti da je Huljev na albumu okupio vrsne glazbenike pa pa tako Damir Šomen svira bubnjeve, Alen Svetorepić bas, Gojko Tomljanović klavijature, Carla Belovari pjeva prateće vokale, dok su u pjesmi 'Meni je svejedno' kao gost pojavljuje i reper Priki I Dino Dvornik bi bio više nego zadovoljan da je čuo ovaj album. Možda čak i malo ljubomoran.

Mario Huljev 'Igra pod suncem' (Menart Records)
Ocjena: 9/10


Nazivajući sami sebe neo soul funk bendom Mangroove i nije daleko od istine jer pjesme koje su stvorili na svom drugom albumu 'Put na mjesec' upravo su spoj soula i funka sa finim primjesama jazza na način kako to rade slični bendovi širom svijeta. I dok su na prvijencu 'Nemamo sutra' tek dali naznake da će sutra ipak dočekati, 'Put na mjesec' daleko je zrelije ostvarenje i siguran znak da ih bolje sutra čeka iz ugla. Pjevačica Mangroova Željka Veverec nakon ovog albuma definitivno ulazi u prvu ligu hrvatskih vokalistica jer upravo svojim glasom i svojim vokalnim sposobnostima daje onaj najpotrebniji začin ovom bendu da ne zaluta u soul dosadu i beskonačne instrumentalne bravure vrhunskih glazbenika koji često vole zaglibiti u vlastitom užitku. Na svu sreću, svi su oni i te kako svjesni glazbe koju stvaraju i vidljivo glazbeno educirani pa su tako i njihovi aranžmani prava škola skladanja i stvaranja pitkih pjesama kojima dominira soul funk groove. Pri tom ponovo dolazi do izražaja truba Andreja Jakuša kao šlag na ovaj fini kolač kojega su bez zamjerke zamijesili i ispekli Toni Starešnić i Đuro Dobranić sa kojima je Jakuš stvorio projekt Chui (odličan istoimeni album objavljen prošle godine). Svakako treba navesti i ostale glazbenike koji su sudjelovali na ovom albumu a to su Janko Novoselić, Hrvoje Kaučić, Samir Kardibašić, Goran Delač i svi njihovi suradnici. Bez sumnje pod utjecajem soul glazbe koja dominira globalnim tržištem, Mangroove su drugu polovicu albuma ispunili pjesmama na engleskom jeziku koje se komotno mogu nositi sa poetikom i emocijama pjesama Sade sa njezinog posljednjeg studijskog albuma. Možda je pre smiono to tvrditi ali na momente čak zvuče i bolje. Rijetko pitak primjer soul jazza kroz radiofonični pop koji na momente čak priziva zlatno doba šlagera 60-tih provučen kroz novo ruho vrhunske produkcije. Sa koje god strane pogledali, poslušali i prepustili ste njihovoj muzici, Mangroove su se ovim albumom uspeli do samog vrha i teško im je pronaći zamjerku.

Mangroove 'Put na mjesec' (Dancing Bear Records)
Ocjena: 9/10


Zebra Dots je grupa koja je u mnogočemu pionirska. Prvi su sastav sa ovih prostora koji su potpisali za kompaniju Universal. Prvi su slovensko hrvatski sastav i prvi su svojevrsni r'n'b sastav mada bi se o stilu njihove glazbe moglo raspravljati i to od pjesme do pjesme. Međutim, unatoč pionirskim koracima, njihov pionirski album prilično je neinventivan, nemaštovit i poprilično dosadan. Glavni lik filma Zebra Dots je bez sumnje producent sa međunarodnom reputacijom Matko Šašek poznatiji kao Koolade koji se susreo sa ekipom profesionalnih glazbenika sa kojima je pronašao zajednički jezik. Iako se taj jezik dopao skautima Universala i pjesme se ne mogu svrstati na neki geografski položaj, a pogotovo ne na brdoviti Balkan, Zebra Dots ne nude baš ništa što ne nudi na tisuće sličnih bendova koji egzistiraju u SAD-u ali i širom svijeta. Koolade je bez sumnje sjajno producirao album dajući mu svoj prepoznatljiv dodir i predstavio se kao sasvim pristojan pjevač. Istovremeno, Saša Danilova, koja uz njega drži vokalne dionice na nekim pjesmama, možda je čak i previše potisnuta u drugi plan obzirom na odličan glas i jednako dobre vokalne sposobnosti. Na žalost, sveukupni dojam je daleko lošiji od promotivne kampanje koja je izbacila Zebru Dots kao novo veliko ime regionalne scene. Novo da, veliko ne. Miješajući r'n'b sa funkom, starim disco zvukom, hip hopom, soulom itd. Slovenci i Hrvat odmakli su se od najvažnije stvari – pjesme. Štoviše, količina nepotrebnog eksperimentiranja zvukovima bode uši. Imaju potencijala, imaju znanja, educirani jesu, iskustva imaju, zvuče 'svjetski' pa je stoga i njihov debi stoga još veći neuspjeh. To je samo jedan dobar album i ništa više a najveći problem leži u činjenici što takvih dobrih albuma ima jako, jako puno i svi podsjećaju jedan na drugoga.

Zebra Dots 'Walking On A Chance' (Universal Records)
Ocjena: 7/10