'No Pasaran' najavljuje novi album. Koliko ga već dugo radite i kad ga publika može očekivati?
Ja se nadam da ću završiti sve do 10. mjeseca, radim ga kako stignem i kad stignem, tako da se proces malo razvukao. Radni naziv materijala je 'Glavatar VII' i ako se sve poklopi, izaći će u knjižarama u formatu knjige, a ne na CD formatu.

Što je s vašim albumima za djecu na kojima ste radili u Izraelu? Hoćete li i to objaviti?
Ovo ljeto se idem naći s Dženanom, to je genijalac iz Sarajeva s kojim se nadam složiti taj materijal, ako nam bude išlo, to bi moglo biti vani već do zime. Imam za sada samo nekoliko pjesama, a volio bi imati barem dvanaestak. Sve ovisi o tome hoćemo li to uspjeti složiti onako kako želimo i imamo u glavama. Ako uspijemo to će biti velika radost i hit album za klince. Nakon toga ne bi radio više sličnih albuma, riječ je znači o jednokratnom projektu u kojem bi glavnu riječ imala djeca.

Kritičari znaju reći da je vaš album 'Slušaj mater', iako prvijenac, definitivno najbolji, a 'No sikiriki' produkcijski najdorađeniji. Slažete li se s njima ili je to kao pitanje – koje vam je dijete najdraže?
Ne slažem se (smijeh). Produkcijski sam jači iz albuma u album budući da produkcijska kvaliteta s godinama raste generalo kod svih. Kooladeova produkcija neusporedivo je bolja na recimo albumu 'Balkansko a naše' nego na ova prva dva albuma. Meni je svaki moj album drag i predstavlja mi skup nekih priča i filmova iz određenog vremena moga života. Mislim da je 'Štrajk mozga' daleko najbolji moj materijal, znam da se s tim slaže jako malo slušatelja, ali to je tako.

Bili ste i kritičar društvenih anomalija, negativnih pojava, političara. Imate li i danas inspiracije govoriti o takvim pojavama? O čemu će govoriti vaš novi album?
Imam nekoliko pjesama u kojima je fokus na takvim temama, ali imam i drukčijih tema o ljubavi, odgađanju života, ljubomori, strahovima, depresiji i slično. Moje stare pjesme su i dalje jako aktualne pa mi je rad na takvim temama skoro pa ponavljanje gradiva i nije neki izazov.

Svojedobno su vas napadali anonimni i manje anonimni likovi na društvenim mrežama. Bilo je i otvorenih prijetnji i vrijeđanja. Jesu li društvene mreže danas postale teren za širenje govora mržnje?
Naravno, to je teren za širenje kako mržnje tako i ljubavi, ali ako većina ljudi živi u nekoj frustraciji, negativnosti i fokusu na nacionalne podjele onda je logično da će i komentari i teme biti u tom smjeru. Malo vremena provodim na društvenim mrežama, skoro nikako ne čitam komentare jer su me znali dotući i nemaju veze s realnošću, to su konstrukcije ljudi koji me ne poznaju ni u jednom kontekstu. Danas faca sutra opet kita, to je stih s prvog albuma tako da ni pohvale ne uzimam za ozbiljno, jednostavno radim onako kako mi se sviđa i jedini prioritet mi je da zadovoljim svoj ukus. Ljudi su kontrolori, kako desni tako i lijevi, ako odeš imalo od njihovih uvjerenja ili sustava ponašanja u kojem su oni, onda su protiv tebe, to je idiotizam u punom smislu riječi i većina nije ni svjesna da se tako ponaša, da kontrolira. Kad god sam zadovoljavao druge ljude, ispao sam šupak prema sebi, te sam lekcije naučio davno i ne planiram ih ponavljati. Posvećivanje pažnje hejterima i mržnji je čisti gubitak vremena.

Ima li mladih nada na hip hop/rap sceni?
Ima naravno, rap će kao i ostali pravci imati svakih nekoliko godina neko ime koje će podići ljestvicu više samo što to šira publika ne primijeti. Odličan mi je Kontra te Stay Positive, Furio djunta, Smoke Mardeljano. U Zagrebu se također kuha dosta novih projekata koji bi trebali uskoro izaći. Rap nema više tako brojnu publiku kakvu je imo prije desetak godina i dosta se toga promijenilo. Neki su ostali u old schoolu, neki su otišli u narodnjake, neki u nekakav house, dosta se eksperimentira što je odlično, gledajući širu sliku rap ima i imat će svoje mjesto na sceni uvijek.

Kako vam izgleda Bosna i Hercegovina, odnosno taj dio koji obiđete svaki put kada iz Izraela dođeš u ove krajeve? Jeste li se preselili u Hrvatsku, kako ste najavljivali?
Živim na nekoliko adresa i to mi ne predstavlja neki problem, trudim se složiti neku bazu u Zagrebu. Započeo sam puno projekata koje planiram ove godine pomaknuti s mrtve točke, neke već jesam, tako da se nadam da ću što prije stvoriti uvjete da barem dvije trećine vremena godišnje provodim u Zagrebu. Obje moje države i BiH i Hrvatska upali su u neku fazu konzervatizma, desnica pobjeđuje u čitavoj regiji kao i u Europi, to je trend s ogromnim potencijalom rasta, tako da po tom pitanju mislim da nas očekuju dosta konzervativnija vremena s još više nacionalizma.

Stalno ističete kako si postao pravi kućni tata. Koliko ti nedostaju scena, nastupi, pozornica?
Nastupam negdje skoro svaki mjesec. Nisam lik koji voli turneje i prekrcan raspored, ne volim biti i nisam na putu dulje od sedam dana. Meni je mjesečno dvije svirke odlično i dosta u svakom smislu osim financijskog. Trenutačno uspijevam biti kućni tata i na svirkama, ali studio dosta pati.

Pokazuje li vaša kći Yasmin zanimanje za glazbu?
O da, voli Arethu Franklin, Aliciju Keys, Jamesa Browna, naravno sve vrste dječjih pjesama, Busta Rhymesa. Od mojih pjesama 'Staza manjine' joj je zakon, 'Prikaze', 'Ojojoj', ostalo joj je bez veze. (smijeh) Puštam dosta muzike i na što god skoči, to stavim u njezin folder.