Kao što je i najavljeno, oko 21h na pozornicu je izašla itekako talentirana gvatemalska glazbenica i pjevačica Ruby Moreno, te s par pjesama zagrijala publiku, a kako je vrijeme odmicalo, na pozornici su joj se počeli priključivati članovi Calexica.

Uvodni nastup Ruby Moreno završio je pjesmom 'Fronteras', nakon čega je došlo vrijeme za glavnu atrakciju večeru. Prepoznatljivi zvuci južnjačke americane i mariachi glazbe razlili su se Velikim pogonom Tvornice, a genijalni perkusionist John Convertino te vječno dobro raspoloženi gitarist/pjevač Joey Burns suvereno su vodili bend.

Set lista je složena po principu 'jedan stariji hit, dvije pjesme s novog albuma', što je funkcioniralo vrlo dobro obzirom na činjenicu da je Calexico i zadnjim albumom 'Edge of the sun' pokazao da je unatoč pozamašnoj diskografiji i stažu na sceni i dalje imaju više nego dovoljno snage i kreativnosti. Posebno intenzivan trenutak bila je Joeyeva solo izvedba pjesme 'Fortune teller', a što se tiče starijih hitova, bend je odigrao na sigurno, pa smo tako uživali u 'Across the wire', 'Minas de cobre', 'Sunken waltz'…

Atmosfera se podizala svakom novom pjesmom, ali na kraju regularnog dijela koncerta malo tko je očekivao ono što je uslijedilo – tri fantastična bisa (uz pratnju sjajne Ruby Moreno) od kojih je posljednji kulminirao iznenađujućom obradom Smithsa, pri čemu je bend oduševio svojevrsnim mash-upom pjesama 'Bigmouth strikes again' i 'There's a light that never goes out'.

Za sam kraj koncerta Burns je Bowiejevu pjesmu 'Five years' posvetio svim velikim umjetnicima preminuluma ove godine, ali i svim izbjeglicama i imigrantima koji su u posljednjim godinama umrli u potrazi za životom dostojnim čovjeka. Calexico su obećali ponovo doći u Zagreb, a nakon jučerašnje emotivne večeri u prepunoj Tvornici, nema nikakvog razloga da se to ne dogodi.