'Slovenka', najprodavaniji slovenski film u zadnjih 20 godina, u zagrebačko kino Europa dolazi 13. ožujka. Još 2009. podigao je mnogo prašine samom premisom – pričom o mladoj slovenskoj studentici koja se prostituira koristeći 'Slovenka' kao šifru za oglasnik. Riječ je o hrvatskoj manjinskoj koprodukciji čiji je koproducent zagrebački 4 FILM, a scenarij uz Damjana Kozolea i Matevža Luzara potpisuje i hrvatski scenarist i redatelj Ognjen Sviličić

'U jednim sam novinama pročitao da je bila velika racija u Ljubljani, uhapsili su ne znam više koliko prostitutki, a to što me iznenadilo bio je podatak da je među njima bilo oko 60 posto Slovenki. Kod nas su svi uvjereni da sve prostitutke dolaze ili iz bivšega Sovjetskog Saveza ili iz bivše Juge, ali Slovenke – to je nemoguće. Već dugo sam htio napraviti film o pohlepi i to mi se super povezalo', objašnjava Kozole korijen cijelog projekta pa dodaje:

'Možete zamisliti koliko su bili oduševljeni na filmskom fondu, kada sam im predložio film o mladoj studentici koja živi dvostruki život, iz pohlepe se prostituira i to pod šifrom 'Slovenka'. Jedino što im se svidjelo bio je naslov, to bi još prošlo. Na kraju, fond se ipak odlučio za, jer bili smo jako uporni i već smo imali strane koproducente.'

Nina Ivanišin višestruko je nagrađivana za svoju sjajnu glavnu ulogu. Je li ona bila prvi izbor i kako je bilo raditi s njom?

Cijeli film ovisi o glavnom liku. Ako on nije adekvatan, sve se ruši. Trebala mi je krhka djevojka, skoro pa dijete, koja krije svoju seksualnost i svoje osjećaje. Imali smo casting, došlo je vise od 50 djevojaka i sjećam se, Nina je bila prva koja je stala pred kameru. Kako smo radili? Njoj je to bio prvi film pa smo malo više vježbali, ali sve ostalo je išlo normalno.

'Slovenka' je za potrebe međunarodnog tržišta prevedena kao 'Prostitutka'. Jeste li se susretali s kritičarima koji su se naljutili što je ime pripadnice nacije korišteno kao sinonim za prostituciju?

Ustvari, svugdje po svijetu se prikazivao pod originalnim naslovom, samo ga je američki distributer zamijenio s komercijalnijim 'Call Girl'. Taj novi naslov potpuno promijeni pogled na film, ali na to nisam imao utjecaja. Naravno, nisu baš svi u Sloveniji bili sretni s tim naslovom, film je jako podijelio i publiku i kritičare, ali ja volim kad film polarizira mišljenja. Debate su išle od toga da film vrijeđa sve Slovenke pa do toga da je riječ o metafori za ulogu Slovenije u EU, da je Slovenija zapravo mala, slatka 'call girl' za EU. Uglavnom, bilo je jako zanimljivih i zabavnih komentara, žestokih napada, ali čak i nekoliko jako dobrih kritika.

Politička pozadina 'Slovenke' snažna je na nekoliko razina – kritizirate li onda Sloveniju kao prostitutku Europske unije ili cijeli postkomunistički sustav kroz prodaju tijela kao ultimativni izraz tržišnog kapitalizma?

'Slovenka' je film o kapitalizmu. O brutalnom kapitalizmu kojeg većina nas još uvijek nije ni svjesna. To je jedino što mogu reći, tako ga ja vidim.

Prostitucija kao metafora i kao prikaz jednog dijela dvostrukog života bila je inspirativna tema za mnoge redatelje prije i poslije vas. Imate li uzore na koje se pozivate kada je riječ o 'Slovenki'?

Kad je riječ o prostituciji na filmu, volim Godardov 'Živjeti svoj život', to mi je jedan od najomiljenijih filmova. Ali htio bih napomenuti, 'Slovenka' nije baš film o prostituciji. U redu, ona se prostituira, ali Slovenka je prije svega film o mladoj studentici, koja naivno zamišlja svoj život.

U Hrvatskoj se često čuje kritika da redatelji stalno snimaju filmove za strane festivale, a ne za domaću publiku. Je li tako i u Sloveniji?

Osnovni je problem što se na cijelom prostoru bivše Jugoslavije snimaju ili filmovi samo za publiku, koji nikoga vani na zanimaju, ili filmovi koji su uspješni vani, ali doma nikog ne zanimaju. Ja tražim neki svoj put. Snimati filmove samo za Slovence zvuči mi apsurdno. Ali s druge strane, ne želim raditi tzv. festivalske filmove. Moja je polazna točka uvijek pričati priče o relevantnim temama na način koji normalan gledatelj može podnijeti (smijeh).

Vi ste sa 'Slovenkom' obišli oko 70 filmskih festivala i dobili nekoliko nagrada – kakvo je onda vaše mišljenje o razlici između filmova za publiku i filmova za festivale? Razmišljate li uopće o tome kada snimate film i kakav je bio uspjeh 'Slovenke' u domaćim kinima?

'Slovenka' je u Sloveniji imala oko 20.000 gledatelja i bila je do sada u distribuciji u oko 30 zemalja, od Francuske i SAD-a do Meksika i Tajvana. Dakle, zadovoljni smo time. Što se festivala tiče, njih se bez razloga stigmatizira. Festivali su danas substitut za distribuciju koja za europske, azijske ili afričke filmove takoreći ne postoji. Uspjeh 'Slovenke' jedan je od izuzetaka. Prvo, festivali imaju ozbiljne selekcije. I drugo, na festivalima film dođe do publike koja ga inače nikad ne bi imala prilike vidjeti. 'Slovenku' je samo na festivalima gledalo oko 50.000 gledatelja, to su ozbiljne brojke. Na osnovi festivala film je dobio odlične kritike u Americi i Francuskoj, a na račun tih kritika bio je i otkupljen za distribuciju. Sve je to povezano.
Ali da se vratim pitanju o razlici između filmova za publiku ili za festival. Moj je odgovor: dobar film s relevantnom pričom može naći i domaću publiku i značajne festivalske potvrde.

Nakon 'Slovenke' snimali ste dokumentarce i kratki film – ima li kakvih konkretnih planova za povratak dugometražnoj igranoj formi?

S Ognjenom Sviličićem, s kojim sam napisao i scenarij za 'Slovenku', već sam napisao novi, pod naslovom 'Noćni život'. Ako je 'Slovenka' razdvojila publiku i kritiku, novi će ih film sigurno razdvojiti još više. Riječ je o tri priče o jednoj priči. A kad ću ga snimiti... pa, to mi je s mojim filmskim iskustvom odavno jasno – samo bog zna.