Matića mnogi smatraju začetnikom tzv. Sarajevske filmske škole, a po njemu se od 2003. zove i najznačajnija bosanskohercegovačka filmska nagrada, ona Udruženja filmskih radnika BiH za doprinos filmu.

Tako je Emir Kusturica koji je počeo svoju karijeru režirajući upravo Matićev scenarij 'Nevjeste dolaze' izjavio kako bi lakše podnio vlastitu smrt kad bi ga se pokopalo s kopijom jedinog Matićevog dugometražnog filma 'Žena s krajolikom', a Abdulah Sidran kako bi trebalo ekranizirati svaku rečenicu koju je Matić ikad napisao.

Ante Peterlić u Filmskoj enciklopediji pak piše da je Ivica Matić lucidnošću, agresivnošću i upućenošću prema filmskom istraživanju dostigao vrhunske domete jugoslavenske avangarde.

Theme 1

Ivica Matić pojavio se krajem 60-ih godina prošlog stoljeća na tada izuzetno zanimljivoj sceni amaterskog jugoslavenskog filma nizom inventivnih i stilski vrlo šarolikih eksperimentalnih kratkih filmova, kojima je osvojio mnoštvo nagrada na festivalima.

U nekima poput sjajne elegije o prolaznosti 'Theme 1', u kojem je snimao ljude u jednom sarajevskom parku iskazivao je fascinantan osjećaj za likovno, a u drugima naglasak je bio na montaži. Tako je naprimjer u 'Malim oglasima' snimkama žrtava prometne nesreće i sprovoda kontrapunktirao one seksualno eksplicitnih prizora iz porno magazina, a u 'Procesu' je stvorio malu studiju gledanja i likovnog doživljavanja prikazujući 6000 fotografija u samo četiri i pol minute.

'Čistilište' koje je prikazano i na filmskom festivalu u Oberhausenu u osnovi je dokumentarni film, no nadrealnost krajolika (smetlišta) kojeg Matić snima gura ga u domenu eksperimenta. 'Čista voda' također je neka vrsta eksperimentalnog etnografskog dokumentarca koja podsjeća na genijalne eskapade njegovog snimatelja Karpa Godine.

Mali oglasi

Ivica Matić djelovao je uglavnom u neskladu sa službenom strujom jugoslavenskog filma.

U želji za većom samostalnošću i slobodom rada osnovao je vlastiti filmski klub pod imenom Komunistički filmski centar čiji je bio i jedini član, a koliko je bio predan filmskoj umjetnosti, svjedoči i njegova poznata izjava da bi 'ubio čovjeka samo da bi došao do filmske trake'. Bio je i veliki kritičar vlastitog rada, pa je filmove koji mu se nisu sviđali uništavao, a one čijim koloritom nije bio zadovoljan pekao je u pećnici.

Umro je 1976, s napunjenih 28 godina od srčane mane, neposredno nakon završenog studija režije na ADU u Zagrebu i premijere svog jedinog dugometražnog filma 'Žena s krajolikom', u produkciji TV Sarajevo. 13 godina kasnije film je prebačen na 35 mm vrpcu i prikazan na nacionalnom festivalu u Puli (Zlatna Arena za režiju), kao i na mnoštvu festivala diljem svijeta (Montreal, Torino, Hong Kong, Rio de Janeiro, San Francisco, London...), gdje je dobio sjajne recenzije.

Kritika je najviše hvalila kameru Karpa Godine, kojom je postignuta izuzetna likovnost filma jako inspiriranog naivnim slikarstvom, kao i jednostavnost iskazivanja teških ljudskih drama.

Uz projekciju Matićevih kratkih filmova bit će održana i promocija ‘Enciklopedije Ivice Matića - Slatka strast periferije’, uz gostovanje autora knjige Amira Muratovića, koji će je predstaviti, kao i stvaralaštvo svoga oca.

Filmovi će biti prikazivani s digitalne BETE i DVD-a budući da originalne filmske trake više nisu u stanju koje bi dozvoljavalo projekciju. Program se održava u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i ulaz na njega je besplatan.

Raspored programa:

Nariman 1969., 4'40''

Intervju s ljubavnicom 1969., 7'16''

Theme 1 1971., 6'42''

Theme 2 1971., 6'50''

Čistilište 1974., 8'35''

Sladunjava trulež 1971., 6'39''

Proces 1970., 4'34''

Mali oglasi 1971., 6'06''

Žuto-zeleno 1973., 7'12''

Čista voda 1976., 9'35''