Počnimo, naravno, s domaćim filmom. Ovogodišnju produkciju u načelu se ne može nazvati lošom, no isto tako je činjenica da nijedan film nije posebno zablistao. Pulski pobjednik, Neka ostane među nama Rajka Grlića, nije više od solidnog ostvarenja koje nikako ne pripada među vrhunce redateljeva opusa, no treba mu priznati da je bio jedini od domaćih filmova koji je koliko-toliko uspostavio kontakt sa širom publikom (uz koprodukcijsku dramu Jasmile Žbanić Na putu, sa Zrinkom Cvitešić i Leonom Lučevom). Tek ove godine na repertoaru se našao prošlogodišnji pulski laureat, ratna drama Crnci Gorana Devića i Zvonimira Jurića, naišavši na marginalan odaziv publike. Etablirani autori mlađe generacije, Dalibor Matanić i Ognjen Sviličić, nisu napravili neki značajniji korak naprijed u karijeri filmovima Majka asfalta, odnosno 2 sunčana dana. Ovogodišnji debitanti, Nevio Marasović (The Show Must Go On), Danilo Šerbedžija (Sedamdeset i dva dana) i Ivan Goran Vitez (Šuma summarum), snimili su filmove u kojima se nije moglo vidjeti ništa izvanserijsko, no svaki na svoj način najavljuju obećavajući autorski potencijal. Nesporna je činjenica, međutim, da ni nova generacija ne pronalazi način za kontakt sa širim krugom publike – Šerbedžijin je film skupio donekle korektnih desetak tisuća gledatelja u kinima, Vitezov u konačnici vjerojatno neće imati puno više od dvije tisuće, dok Marasovićevo djelo još nije ni stiglo u kina niti ima naznaka da će se to uskoro dogoditi.

Najgledaniji film godine u Hrvatskoj bio je, naravno, Avatar Jamesa Camerona, koji je u kalendarskoj godini privukao nešto manje od 225 tisuća gledatelja (njegov ukupan rezultat je oko 302 tisuće). Granicu od stotinu tisuća gledatelja prešli su 'uobičajeni sumnjivci', odreda nastavci: četvrti Shrek, drugi Seks i grad, treći Sumrak i sedmi Harry Potter, a za dlaku je ispod te brojke ostao odlični Početak Christophera Nolana. U ekscentričnosti hrvatskog kinorepertoara svakako pripada podatak da je izvanredni Pixarov animirani hit Priča o igračkama 3, koji je u svijetu bio hit br. 2 na godišnjoj listi (iza 'Avatara'), kod nas jedva skupio 30 tisuća gledatelja, što mu nije bilo dovoljno da se uvrsti među prvih 30 na hrvatskoj top listi.

Kliknite na fotografiju i pogledajte fotogaleriju najboljih filmova godine

Ponuda neameričkih filmova bila je, ponovimo, vrlo dobra. Vidjeli smo, dakle, pet pobjedničkih filmova s recentnih izdanja najuglednijih svjetskih festivala - Bijelu vrpcu Michaela Hanekea (Cannes, 2009), Ujaka Boonmeea koji se sjeća prošlih života Apichatponga Weeresathakula (Cannes, 2010), Mlijeko tuge Claudije Llose (Berlin, 2009), Med Semiha Kaplanoglua (Berlin, 2010) i Libanon Samuela Maoza (Venecija, 2009). Ovogodišnjeg venecijanskog laureata, Negdje Sofije Coppole, vjerojatno ćemo moći vidjeti početkom 2011. godine, jer taj je film, uostalom, tek prošlog vikenda krenuo u redovnu distribuciju u SAD-u. Na repertoaru su bili i aktualni, iznimno zapaženi i nagrađivani filmovi autora svjetske klase poput Larsa Von Triera (Antikrist), Jacquesa Audiarda (Prorok), Tomasa Alfredsona (Neka uđe onaj pravi), Wesa Andersona (Fantastični gospodin Lisac), Kena Loacha (Tražeći Erica), Corneliua Porumboia (Policijski, pridjev), Armanda Iannuccija (U banani), Gaspara Noea (Ulaz u prazninu) i Lee Chang-donga (Poezija). No od svih navedenih u ovom odlomku teksta, samo je Hanekeov film skupio više od dvije tisuće gledatelja. S obzirom na tako skromno zanimanje gledatelja za art-naslove, zaista se nitko neće imati pravo čuditi ako za nekoliko godina takvih filmova više ne bude na repertoaru.

Listu najboljih filmova koji su bili na kinorepertoaru, po izboru tportala, pogledajte u fotogaleriji