Zanimljiv uradak koji gledatelja ne ostavlja ravnodušnim, ali mane ga udaljuju od istinskog doživljaja
Redatelj Gaspar Noé proslavio se kontroverznim filmom ‘Nepovratno’ 2002. godine, mračnim uratkom koji je besramno koračao temama silovanja i nasilja općenito. Bez sumnje, Gaspar je vrsta redatelja koji želi da gledatelj napusti film s jakim osjećajima, koliko god oni bili neugodni. Sedam godina kasnije stiže Gasparov novi uradak ‘Ulaz u prazninu’ koji ne odstupa od mračne atmosfere, ali nudi znatno drukčije cjelokupno iskustvo. Jednostavna radnja - ubojstvo mladog, sitnog dilera koji živi sa sestrom striptizetom - samo je uvertira za sanjoliki prikaz njegova cjelokupna života, kao i događaja poslije smrti.
Snimljen posve subjektivno, kroz pogled prvog lica, ‘Ulaz u prazninu’ bavi se teorijom života nakon smrti kroz vizualno raskošne budističke ideje, što se zapravo i u samom filmu napomene. Glavni lik postaje kamera koja doslovno lebdi oko prošlosti i sadašnjosti, likova i događaja. Upravo ovakav pristup i njegova realizacija najpozitivnija su odlika filma. Spoj mraka i žarkih psihodeličnih boja vrhunski je ostvaren kao i stalno prisutna glazbena podloga koja se neprimjetno pretapa s klupskim zvukovima oko glavnoga lika. Dapače, bez obzira na težak sadržaj, stil je zarazan u svojoj efikasnosti, što je vrhunski podvig od strane cijele filmske ekipe. Nažalost, glumci, kao i njihovi likovi, nisu na razini tehničke strane filma. Iako je donekle razumljivo da zbog što depresivnije, mračnije atmosfere i sami likovi djeluju ‘isplahnuto’, to ne znači da im se mora oduzeti gotovo sav karakter, što je ovdje slučaj. ‘Nepovratno’ je barem, uz Vincenta Cassella i Monicu Bellucci, glumački bio jak, dok izbor nepoznatijih imena ovdje šteti filmu s mnogo scena koje uz slabo napisani dijalozi ponekad djeluju infantilno.
‘Ulaz u prazninu’ dobar je film, ali nije za svakoga. Gasparov trud i nastojanje donošenja inovacija u filmski medij su za pohvalu i njegov posljednji uradak može se donekle preporučiti, pogotovo ako se traži nešto oslobođeno od ruke Hollywooda, ali gledatelj mora biti svjestan da ga čeka jedno mračno, surovo i ponekad naporno iskustvo koje bez srama prikazuje seksualne odnose ili čak pobačaj. Blaži od ‘Nepovratno’, a još uvijek šokantan, ‘Ulaz u prazninu’ pokazuje da Gaspar Noé raste kao redatelj, ali ovo mu svakako nije remek-djelo i nadajmo se da će njegov sljedeći podvig biti još bolji.
