'Čepiće za uši', ponavljao sam prijateljima, 'ne ponesete li čepiće za uši, požalit ćete na Däleku!'

No ili sam ja pomalo počeo gubiti sluh ili je zagrebački 'kućni' bend Dälek (nastupio je u Zagrebu sigurno desetak puta u zadnjih sedam, osam godina) sinoć bio tiši nego ikad. Što ne znači da je bio tih; otprilike tu negdje s engleskim Transitionalom, koji je svojom gustom, povremeno zanimljivom, no nerijetko i zamornom kombinacijom industrijske i gitarske buke otvorio sinoćnji koncert.

Ono što je nedostajalo u decibelima, Dälek je sinoć nadoknadio svojim standardnim scenskim rekvizitom - dimom. Bilo je smiješno gledati ekipu u publici kako neuspješno pokušava iPhoneima fotografirati binu na kojoj se gotovo ništa ne vidi. Ali ni ne treba puno vidjeti da biste mogli uživati u njihovim golim hiphop beatovima, ljutitom repanju MC Däleka (čita se dajalek) i nesmiljenom noiseu koji u pozadini stvara drugi član benda, Oktopus.

Dälek su sinoć bili standardno dobri, no ludilo u publici koje se događalo na njihovim prvim koncertima u KSET-u je (baš kao i prošli put, kad su svirali u istoj toj dvorani i čak se naglas požalili na mlaku publiku) izostalo. Je li to zato što je bend manje vizualno atraktivan nego tada, kad su imali i trećeg člana, ili je to zbog druge dvorane, teško je reći jer se zvuk Däleka otada i nije puno promijenio.

S druge strane, zvuk Isisa, koji su nastupili kao svojevrsni headlineri (što se vidjelo i po krcatoj, rasprodanoj velikoj dvorani ITD-a), podosta se promijenio: poboljšao i pročistio. Bend koji vizualno izgleda posve drugačije nego prije nekoliko godina (oni koji su imali duge kose, skratili su ih, a tada ćelavi pjevač Aaron Turner pustio je grivu i bradurinu) zvuči moćno, kako se to i očekuje od (kako ih često zovu, unatoč činjenici da jako, jaaaako puno duguju Neurosisu) rodonačelnika postmetala, žanra čiji je zvuk najlakše opisati kao 'epski'.

Koliko je zvuk (izuzev vokala, koji se malo slabije čuo - srećom, reći će zlobnici) bio bolji, toliko je izbor stvari, po subjektivnom mišljenju potpisnika ovih redova, bio slabiji. Isis nisu došli napraviti presjek karijere, već su došli predstaviti zadnji album, 'Wavering Radiant'. Nekima je album dobar, nekima je užasan, a meni jednostavno solidan, podosta iza 'Oceanica' i 'Panopticona'. Novog albuma se Isis uglavnom i držao, odsviravši po jednu ili dvije stvari s ostalih, no vrhunac koncerta je prema reakcijama publike bio 'Backlit' s 'Panopticona' i jedini bis na kojem su odsvirali i stvar koja je i na prošlom koncertu bila jedna od ponajboljih, 'Carry' s 'Oceanica'.

Nakon nekih sat i pol svirke - sasvim dovoljno s obzirom na razinu buke i dvije grupe koje su svirale prije njih - Isis su zatvorili još jedan N.O. JAZZ festival na kojem, tradicionalno, nije bilo gotovo ni traga jazzu. Što je, reći će ponovo zlobnici, vjerojatno i dobro. S obzirom na rasprodanu dvoranu i potpunu pažnju koju su posjetitelji podarili Isisu (ljudi uopće nisu izlazili do samog kraja koncerta), Dälek će nam sigurno doći još koji put, a vjerojatno i Isis; s nekim novim albumom, nadamo se.

Za kraj, spomenimo da (baš kao i na prvom koncertu) Isis opet nije prodavao majice. Ti momci kao da ne žele da Hrvati i Hrvatice nose njihove majice, no dođu li treći put, kunem se, naručit ću gomilu mercha sa službene stranice i sam ću ih prodavati ispred dvorane. Računam na popriličnu zaradu.