Tom Waits nastupa rjeđe nego što izdaje 'prave' nove albume – posljednji čistokrvni LP, materijal s posve novim, za njega snimljenim studijskim pjesmama, izdao je tamo negdje 2004. godine ('Real Gone'), a posljednji koncertni album daaavne 1988. godine, pod nazivom 'Big Time'. Više od dvadeset godina kasnije, eto nam konačno i 'updatea' u Waitsovu koncertnom opusu – naravno, u tih dvadesetak godina jako se puno toga snimilo i teško je bilo očekivati da će na 'Glitter And Doom Live' stati ne samo sve što je svirao na istoimenoj prošlogodišnjoj turneji, već i sve najbolje što je stvorio u tom vremenskom razdoblju.

No među 17 odabranih pjesama svaka je dragulj na dragulju i, baš kao na turneji, ta vrećica dijamanata smućkana je i smiješana tako da se grabi po svim erama i fazama – gotovo po svim, jer sedamdesete i rane osamdesete ipak pripadaju 'Big Timeu' pa je ovaj CD donio tek pokoji žešće nostalgični klasik, ali i puno devedesetih, kao i nešto novog milenija. Manje-više sve masnije, glasnije i prljavije nego ikad, pa čak i stvari koje inače zvuče kao 'nježno' grgljanje uz klavir, uživo razaraju poput ljutite prehlađene zvijeri. Uz klavir.

Teško je, zapravo, nekome tko nije fan objasniti što dobiva stavljanjem ovog izdanja u player, a fanovi to ionako znaju pa ne treba puno trabunjati i mljeti – recimo damo da spektakl otvara kombinacija 'Lucinde' i 'Ain't Goin' Down' popraćena savršenom glazbenom pratnjom benda (u kojem perkusije mlati i njegov sin Casey), kao i urlicima publike. I kada prođete prvu postaju ovog audio-putovanja, znate da ne želite da se ono ikada završi.

Nažalost, nakon evergreena kao što su 'Singapore', 'Going Out West' i 'Dirt In The Ground' te novijih himni poput 'Get Behind The Mule' i 'Fannin Street', sve privremeno završi s maestralnom izvedbom 'Lucky Day', jednom od najoptimističnijih 'depresivnih' pjesama svih vremena. Privremeno, kažem, jer tu je i CD 2, s nekih pola sata konferanse, klasičnih vejtsovskih priča koje funkcioniraju i kao stand up komedija. Možda su se zato i odlučili razdvojiti ih od pjesama u jedno gotovo pa samostalno, dodatno izdanje?

Jedini prigovor ovom albumu, onako fanovski, bio bi taj što se nije našlo mjesta za 'Christmas Card From A Hooker In Minneapolis', iako ju je izvodio na turneji. Osim toga, snimljeni materijal nikada se neće moći izjednačiti s punim iskustvom gledanja Waista uživo, no za većinu ljudi koji ga nisu u mogućnosti uloviti pri koncertnim putešestvijama koje organizira svakih desetak godina, ovo je ipak najbliže onome što ih čeka. Najbliže savršenstvu, dakle.

Ocjena: 9 / 10

Izdavač: Anti