Tijekom devedesetih snimili su jedan od najboljih hip hop albuma svih vremena ('Cypress Hill III: Temples of Boom'), nanizali hitove koji su opsjedali MTV, potom eksperimentirali s gitarama, a nakon diskografske pauze duge čak šest godina 2010. su se vratili s novim albumom 'Rise Up'.

No gdje se Cypress Hill nalaze trenutno – koja je njihova pozicija na današnjoj hip hop sceni, ali i glazbenoj sceni u cjelini?

Što se tiče hip hop scene, ona se u potpunosti mijenja svakog ljeta. Ja nas doživljavam kao veterane, neki bi rekli da smo legende. No svakako smo u kategoriji s velikanima kao što su Public Enemy, Run DMC i Beastie Boys. Sjajna je stvar što mi još uvijek izvodimo svoju verziju hip hopa. A što se tiče onoga što se danas vrti na radiju, onoga što se kupuje i prodaje i o čemu se govori, to za nas uopće nije važno, jer nas hip hop publika već dugo vremena ionako smatra crossover bendom. S tim nemamo problema. Jer ne mislim da smo uvijek i samo hip hop bend, smatram da smo uvijek prvenstveno zabavljači.

Svijet hip hopa se radikalno promijenio u odnosu na doba kada ste vi počinjali, zapravo stalno se mijenja u tolikoj mjeri da je ove godine sve potpuno drugačije u odnosu na prošlu...

Istina. Puno se toga događa i puno se toga mijenja, događaju se stvari za koje nikad nisi mislio da ćeš ih doživjeti... Hip hop se kao entitet i dalje razvija, raste, oblikuje svoj identitet. Mi nemamo dug život poput rock and rolla ili countryja, hip hop se kao žanr još uvijek formira pa treba čekati da evolucija dođe to tog stupnja da možemo reći – evo, ovo je hip hop, to tako treba zvučati. Ne zaboravimo da je hip hop star tek 35 godina.

Pretpostavljam da je prednost bivanja legendama ta da ne osjećate potrebu prilagoditi se stanju. Nećemo doživjeti AutoTune singlove Cypress Hilla za mobitele?

Naravno, nama to ne treba. No svejedno mi je drago čuti kada netko na mobitelu za melodiju ima, što ja znam, 'Rock Superstar'. Ali za razliku od mnogih drugih izvođača koji imaju jednu do dvije dobre pjesme, mi i dalje snimamo dobre albume. To je naša forma.

Na novi album 'Rise Up' čekalo se čak šest godina. Zašto toliko dugo?

Kad je istekao naš ugovor sa Sonyjem tražili su od nas da potpišemo novi koji je bio znatno nepovoljniji u odnosu na stari i mi to nismo htjeli prihvatiti. Na kraju smo otišli od njih, ali nitko nije očekivao da će proći toliko vremena. Mislili smo da će proces trajati godinu do dvije, ali dok smo mi našli novi menadžment i reorganizirali cijeli poslovni dio karijere, potrajalo je... No ispalo je da je to bilo dobro za bend, jer smo mogli ispolirati materijal točno onako kako smo htjeli. Važno je imati vremensku distancu, jer pjesme za koje misliš da su sjajne već za nekoliko mjeseci mogu zvučati kao potpuno sranje. Tako da smo imali priliku ozbiljno se uhvatiti i produkcijskog dijela. Bio sam spreman čekati i osam godina ako je potrebno, samo da stvari budu obavljene kako spada. Osim toga, morali smo izgladiti stvari unutar ekipe, DJ Muggs više nije htio ići na turneju, krenuli smo u potragu za različitim producentima, nešto što sam ja htio učiniti odavno, tako da sam zadovoljan svime što smo obavili tijekom tih godina.

Je li 'Rise Up' vaš 'najpolitičniji' album dosad?

Hm... da.

I sam naslov zvuči kao revolucionarni slogan...

Istina, ali neki su ljudi rekli da je 'Rise Up' poziv našim obožavateljima, više u stilu: 'Ustanite, Cypress Hill su se vratili!'

Znači, on nije posljedica prijateljstva s Rage Against The Machine? (smijeh)

He-he, ne, ne... Iako jesmo dobri prijatelji s njima. Oni su poznati po političkim tekstovima, ali ako poslušaš dobro tekstove na našem albumu, bit će ti jasno da mi nismo toliko politizirani.

Spomenuli ste da vas mnogi doživljavaju kao crossover bend – znači li to da ćemo u budućnosti dobiti nove rap metal albume Cypress Hill, baš u stilu RATM?

Ako ih i snimimo, sigurno nećemo zvučati kao Rage Against The Machine, već kao Cypress Hill. Pisanje heavy pjesama mi je oduvijek bila jedna od dražih stvari, volim to činiti u svom stilu. Volimo RATM i nastupamo s njima, ali ako snimimo svoj novi crossover materijal, svakako će imati naš identitet.

Godine 2008. objavili ste solo album. Hoćemo li doživjeti drugi?

Da, da, već neko vrijeme mislim da bih se trebao vratiti u studio i snimiti novu ploču. Problem je što sam tijekom rada na materijalu završio u bolnici s infarktom. To me je dosta promijenilo, jer bio sam na rubu smrti i cijela bolest mi je preokrenula život naglavačke. Prije toga bilo me briga hoću li umrijeti, tako sam živio i uvijek bih govorio da me je baš briga. Onda sam završio u bolnici i zamalo umro...

Ha-ha, upravo tako! (smijeh) To me probudilo, a kad sam izišao iz bolnice, trebalo je proći nekoliko mjeseci da bih se vratio u život, a kamoli počeo raditi na pjesmama.

Pušite li zbog toga danas manje trave?

Ne, marihuana nikada nije bila dio problema. Moj liječnik je potvrdio da su za infarkt krivi alkohol i cigarete, loša prehrana, premalo sna... Sve te stvari u kombinaciji sa starenjem. Tijelo ne može podnijeti ista sranja koje je podnosilo kada sam imao 25 godina.

Pa, ne može svatko biti Keith Richards...

(smijeh) Upravo tako!

Što onda možemo očekivati od koncerta u Zagrebu – promociju 'Rise Up', set najvećih hitova...?

Uvijek volimo uživo izvoditi pjesme sa svih albuma, od svega pomalo, po jednu ili dvije pjesme sa svakog albuma koji smo snimili, tako da pokrivamo cijelu diskografiju. U osnovi, to će biti show svih najvećih hitova.