Predvođeni karizmatičnom predvodnicom obrijane glave Skin, nisu bili tipičan britanski sastav koji svira pop rock, pjeva o popularnim temama i nastupa u prime time showovima. Krenuli su stopama alternativnog rocka, garage rocka te ubacili primjese hard rocka. Njihov je nagli raspad 2001. razočarao obožavatelje s obje strane Atlantika. Osam godina kasnije vratili su se na scenu, a u Hrvatsku dolaze 21. lipnja.

Posljednji put su kod nas nastupili 2013. na Špancirfestu, a u Zagrebu su bili 2010. na festivalu Mars te 2011. u Aquarius klubu.
'Kako nas nije bilo neko vrijeme u Hrvatskoj, radujem se novom susretu s našim fanovima. Publika je bila fenomenalna, jedva čekamo da se vratimo', kaže dobro raspoloženi Britanac s kojim smo razgovarali telefonski. Na koncertu na InMusicu naglasak će biti na pjesmama s novog albuma 'Anarchytecture' iako će svirati i publici dobro poznate pjesme.

Sviranje na stadionima, velikim dvoranama ili u manjim intimnijim prostorima, podjednako su im drage.
'Lijepo je kad u manjem prostoru možeš vidjeti izraze lica publike, pratiti njihove emocije, kako reagiraju na pjesme, a s druge strane stadioni i velike dvorane nose svoju čar iako se ondje moraš više skoncentrirati na show i izvođenje. I jedno i drugo za glazbeniku daje različita iskustva i mogućnosti da uživa u sviranju', kaže bubnjar koji je 2010. na koncertu u Zagrebu proslavio 40. rođendan. Svira samo sa Skunk Anansie, a surađivao je s brojnim glazbenicima poput Mel B, Ronanom Keatingom, ManOrMouse, Tony Iommijem i Natalie Imbrugliom.

'U bendu sam od kolovoza 1995. Između albuma 'Black Traffic' i 'Anarchytecture' svirao sam sa britanskom kantautoricom Amy Macdonald, ali volim svirati sessione s različitim glazbenicima. Surađujem na Brighton Institute of Modern Music, a osim glazbe uživam u vožnji motora, šetnji sa psom i svojom ženom Ericom koja također ima svoj rock bend', kaže. Ističe kako voli svirati sa Skunk Anansie jer je sve što želi raditi u životu.

'Ostali u bendu su sjajni glazbenici, a bend mi daj priliku da i pruža sjajne mogućnosti da se izrazim kao glazbenik. Osim toga jako je dobra energija među nama. Radio sam u skladištu, u telekompaniji i druge razne poslove, ali to nisu bili poslovi za mene. Nisam osjećao da ih dobro radim i nisu me činili sretnim, to je više bilo kao instant zadovoljstvo. Glazba je ono što mi pruža zadovoljstvo. Uživam svirati, iako je mi je sve teže fizički budući da sam stariji, ali još uvijek mi je zabavno', kaže Richardson.

Na pitanje kako komentira to da ih nazivaju osviještenim bendom s političkom, pa i feminističkom porukom.
'Pratimo i pokušavamo razumjeti društvene i političke događaje, a naša pjevačica ne boji se pisati o svemu tome. Naše pjesme nisu propovijed nego su to društveni komentari, a osobno je političko i tiče se svih nas', izjavio je bubnjar.

Počeo je svirati sa tri godine, a 1976. dobio je prve bubnjeve marke Ludwig.
'Glazbeni uzori su mi bili Led Zep, Black Sabbath, Police, The Who i Deep Purple koje sam slušao na pločama svoje sestre', prisjetio se Mark. Njegov prvi bend zvao Sharp, a nakon što su na školskom plesu odsvirali samo jednu pjesmu 'Run to You' od Bryan Adamsa su se raspali. Godine 1995. udružio se s Bruceom Dickinsonom (frontmenom Iron Maidena) i Jimmyjem Dickinsonom te su formirali bend pod nazivom B.L.O.W. s Daveom Goodingom i Nickeyjem Boyesom.

Kako na pozornici troše jako puno energije budući da su jedan od ekspresivnijih bendova, prije izlaska na pozornicu ima svoje rituale.
'Prije svakog nastupa pokušavam se isteknuti i zagrijati mišiće na rukama i nogama. Više nisam mladić, ne mogu više svirati po bubnjevima kao da imam 20 godina i zato redovito vježbam sviranje. Moram biti oprezan da ne ozlijedim gležanj ili ručni zglob. Ali zato imamo Skin koja nadoknađuje skakanjem po bini za sve nas. Ona se i dalje ponaša kao da ima 20 godina. Ona je uvijek bila uvrnuta iako i ona sve više pazi da ne padne i ozlijedi leđa', smije se Mark.

U garderobi prije nastupa ne smije nedostajati vode.
'Najvažnije mi je imati malo mira i odmora prije no što se popnem na pozornicu, da se mogu koncentrirati i uvijek mora biti vode. Prestao sam piti prije 15 godina, tako da od alkohol ne konzumiram ništa pa sad pijem jako puno vode. Prije nastupa mi ne smiju nedostajati donji veš i čarape', smije se Mark.