Namjera je svakako bila plemenita. U prvu emisiju svojega novog projekta na HTV-u, 'Hrvatska za 5', čovjek koji je postao apsurdna novinarska legenda domaćega medijskog prostora, Branimir Bilić, pozvao je doista super ljude, ljude koji mogu ispričati važne i dirljive priče, ljude koji se brinu za bolesnu i napuštenu djecu, ljude zbog čijega angažmana i predanosti ne možeš reći ništa drugo nego 'svaka čast' i ljude koji će možda još nekoga potaknuti da i sam pokuša pomoći malim ljudima koji su se puno prerano u životu susreli sa strašnim problemima. Djelatnici iz specijalne dječje bolnice Bistra, iz dječje bolnice u Klaićevoj, iz SOS Dječjeg sela Lekenik. Njima nije upućena nijedna riječ iz ove kritike. Njima još samo jednom svaka čast i drago mi je što sam ih imala prilike vidjeti na televiziji, čuti za njihov trud i aktivnosti.

No ne bi naš Brane bio Brane kakvog poznajemo i ne volimo da i u takvom okruženju nije pokazao svoj standardni način poimanja novinarstva i uređivanja emisije, a koji se uglavnom sastoji samo od toga da gromko kliče o srcu, duši i boljoj Hrvatskoj, a pritom ne pokuša od sugovornika i drugih gostiju u studiju (jer sada ih ima puno gledalište) dobiti gotovo nikakvu korisnu informaciju. Sačuvaj bože da bi ljude iz specijalne bolnice Bistra pitao kako im se ljudi mogu javiti ako žele volontirati, tužno bi mu oko valjda suviše zatitralo od napora kada bi se pokušao sjetiti da djelatnike bolnice u Klaićevoj zapita što im je točno potrebno za poboljšanje kvalitete njege malih bolesnika, Hrvatska bi valjda u njegovim očima dobila minus pet kada bi se predsjednicu udruge SOS Dječje selo upitalo na koji način građani mogu pridonijeti njihovom radu. Nije on, zaboga, pred kamerama zbog toga.

On je u toj emisiji, pokazalo se sinoć, kao i mnogo puta do tada, samo zato da dramatičnim glasom izvikuje parole i ljudima koji govore o konkretnim stvarima upada u riječ, kao u slučaju jedne SOS majke, koja je govorila o svojem životu s djecom u SOS selu, kada ju je prekinuo pitanjem u stilu: 'A kako omekšati tvrda srca?', kao da je žena specijalist neke samo Biliću znane kardiologije ili kao da traži pomoć za sastavljanje zadaćnice za treći osnovne. Nije se ovaj put proslavio svojim trejdmarkiranim pitanjima u trajanju od dvije do tri minute, nakon čega sugovornik više ne zna ni gdje je ni kako će kući, ali je i u kraćim pitanjima pokazao da je kao voditelj emisije potpuno beskoristan i da bi se gosti u studiju zapravo mnogo bolje snašli kada ga ondje uopće ne bi bilo.

Sama ideja ove emisije - da se predstave ljudi koji u Hrvatskoj čine najbolje stvari na raznim područjima - sigurno nije loša, čak bih Biliću - ako je to uopće njegova zasluga - priznala da je za prvu emisiju dobro odabrao predstavnike toga najboljeg. No dok je s jedne strane na HTV-u vrlo česta pojava da voditelji razgovornih emisija blijede u pozadini pred svojim gostima, ne postavljaju prava pitanja i zapravo ne pridonose kvaliteti emisije koja na kraju ovisi samo o volji i sposobnosti gosta da bude zanimljiv pred kamerama - antilegenda Brane 'Tužno Oko' Bilić zapravo aktivno pridonosi SNIŽAVANJU kvalitete svoje emisije. Prekida, upada, konkretne priče skreće na besmislice o 'mekim srcima, dušama'i ostalim općim mjestima iz tekstova zabavnoglazbenih hitova.

Nije, dakle, problem u emisiji. Problem je u njemu. Na prisavskom vrhu, međutim, to već godinama odbijaju primijetiti i zato smo sinoć dobili početak sezone još jedne emisije koju će majstor teatralnosti bez sadržaja i smisla uništiti još jednim nizom svojih voditeljskih logoreja. Svaka čast. Ovaj put to kažem ironično.