Gospodarske emisije uvijek su velik izazov - iako nam svima gola egzistencija ovisi o njoj, ekonomija malo koga doista zanima na popularnom, medijskom nivou, samo je najbolji uspijevaju učiniti zanimljivom i mnogo češće nam se, barem kada je riječ o domaćim televizijama, na ekranima ukazuje kao skup dosadnih i neproničljivih podataka te grafikona. Vedran Kukavica, novinar kojemu je, zajedno s Dajanom Šošić povjereno uređivanje novog gospodarskog magazina HTV-a, ima u svojem životopisu neke priloge o gospodarstvu i financijama koji ga naizgled čine pravom osobom za taj posao - sjetimo se samo briljantnog priloga o dvojici istaknutih domaćih bankara - Franje Lukovića (Zaba) i Bože Prke (PBZ), koji je prije koje četiri godine bio snimio za emisiju 'Spektar' - no sudeći po prvoj emisiji 'Javna ponuda', ili se Kukavici nešto dogodilo ili dobar novinar ne znači uvijek i dobar urednik. Karijerni put Dajane Šošić ne poznajem tako dobro - viđala sam je u raznim prilozima raznih emisija, ali ni njoj uskakanje u novu ulogu urednice i voditeljice nije baš najbolje leglo.

U čemu je problem. 'Javna ponuda' trebala bi, kako su je najavili s HTV-a, biti neka super-turbo-injdžekšn-kul emisija o ekonomiji, zbog koje bismo svi odmah trebali cijuknuti i početi pratiti gospodarske trendove k'o nove epizode gejmovtronza. Kukavica i Šošić, obećali su nam, sve će nam gospodarske teme prikazati bez previše stručnog rječnika, grafikona i svega onoga što ekonomiju čini netelevizičnom glavnom glumicom. Problem je, međutim, što emisija izgleda kao da ju je snimilo dvoje studenata prve godine novinarstva koji još povrh svega ne znaju ni što bi s vlastitom tremom, a bogami ih je i neprekidno frka da će nakon svakog koraka po fensi-šmensi studiju opaučit na nos.

Nastojeći postići dinamiku tako da govori malo jedan, malo drugi, malo se jedan obraća drugome, pa onda drugi - vid' čuda! - ima spreman odgovor za prvoga (hura!) - ovo je dvoje bilo ukočenije od naturščika koji glume u serijama 'Sudnica' i 'Krv nije voda' na RTL-u, a živost tog bantera (koji je inače iskusnim voditeljima već gotovo ugrađen u mozak) usporediv je jedino s nastupima prestrašenih školaraca na svečanim priredbama povodom Dana državnosti dok preko suhog jezika pokušavaju prevaliti cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče

No iako je ukočenost Kukavice i Šoše u studiju izgledala kao da netko kroz nekakvu bizarnu lutkarsku predstavu pokušava snimiti satiričnu parodiju neke HTV-ove emisije, čovjek bi im to još nekako i oprostio da nisu uslijedili prilozi. Ajme majko, prilozi! Tu mi je došlo da uđem u ekran, dođem do Kukavice, odvedem ga na stranu i zamolim ga da se sabere. Pa, čovjek je barem priloge prije znao snimati kako treba. Je li obolio od neke teške neurološke bolesti pa je zaboravio sve što je dosad znao? WTF???

Evo, recimo, prvi prilog bio je o financiranju crkve u Hrvatskoj. Odlična tema i hrabar odabir, pogotovo kada se uzme u obzir trenutačna klima na javnoj Prisavnici, ali i određene strukovno-političke veze Vedrana Kukavice. OK, Kukavica nije bio autor priloga (bila je to Dajana Šošić), ali je kao urednik zacijelo morao primijetiti da je prilog totalna zbrka. Nije zapravo bilo jasno što je to. Je li to anketa o popularnosti crkve među prolaznicima između Dolca i Kaptola, nabrajanje nekih razbacanih fakata o financijskom statusu crkve, usputna lamentacija o Vatikanskim ugovorima, usporedba domaćih sa stranim zakonima o financiranju crkve ili vjerovali ili ne reportaža o trgovinama koje prodaju hostije i mantije? Da stvar bude još genijalnija, potom je u studio, kao stručnjak za to pitanje doveden Luka Popov, koji nije niti objasnio ništa što nije (napola) objašnjeno u prilogu niti je pružio neki novi uvid u situaciju nego je samo ponovio prastaru mantru o tome kako je: a) crkva zapravo na gubitku s obzirom na ono čega se odrekla u Vatikanskim ugovorima i b) nevladin sektor dobiva zapravo još i više nego crkva ako se uzme u obzir koliko se ljudi slaže s onim što taj sektor radi.

Niti smo točno naučili koje financijske obaveze crkva ima prema državi (samo da prodaje bez fiskalizacije) niti s kakvim točno računima posluje (Kaćunko je samo rekao da su sve župe u kojima je on radio normalno imale račune) niti je li ovlaštena naplaćivati neke usluge, a kamoli da bi se netko zapitao nešto složenije, kao što je, ne znam, nešto o mirovinskom fondu za svećenike. Samo su nekako bez veze i ofrlje opleli po staroj priči o tome kako građani generalno nisu baš presretni financijskim statusom crkve, ali im je onda Luka Popov u studiju objasnio da je to možda čudnovato, ali i opravdano.

Sve u svemu, od odlične i zanimljive teme - totalni krš.

Što se ostatka emisije tiče, protekla je u sličnome tonu, s time da mi se kao jedna od pozitivnijih točaka čini ideja o praćenju dva fiktivna portfelja (zgodno je i ime rubrike, 'Završni obračun'). Ne učine li Kukavica i Šošić nešto vrlo ozbiljno i sa svojim stilom vođenja emisije i s temeljitošću obrade priloga, bojim se da će 'Javna ponuda' ostati gledljiva samo kao kult favorit čudaka koji vole urnebesno smiješne - loše emisije.