ROBBIE WILLIAMS – TAKE THE CROWN

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Sve što je Robbie Williams tako šarmantno, nadahnuto i uspješno gradio čitavo desetljeće skoro je otišlo u vjetar potpuno promašenim (i preuranjenim) pokušajem pomlađivanja i približavanja aktualnim dance/dubstep trendovima na kreativnom (iako čak i ne toliko komercijalnom) fijasku 'Rudebox' iz 2006. Tri mu je pune godine trebalo da se oporavi od toga i izda nasljednika – 'Reality Killed The Video Star', album koji je bio značajno bolji od prethodnika, ali nekako ipak to još uvijek nije bilo to. Uslijedio je povratak u Take That, trijumfalni 'Progress' i pripadajuća spektakularna turneja, zatim vjenčanje i rođenje kćeri i konačno povratak solo karijeri devetim albumom. Avantura s Take That ga je, kaže 'reenergizirala' i sad se vraća jači i željniji uspjeha nego ikad (vidi naslov albuma!), a za oblikovanje grandiozne zvučne slike svojih novih potencijalnih megahitova angažirao je uglednog irskog producenta Jacknife Leeja, poznatog po radu s U2, R.E.M. i Snow Patrol. Leejeva se ruka naročito osjeti u tretmanu gitara, koje su povremeno otvoreno the-edgeovske, pametnom hendlanju elektronike i sveopćem prigušenom američkom štihu albuma. Autorski je pomogao (na sjajnom najavnom singlu 'Candy') i kolega iz Take Thata, nekadašnji zakleti neprijatelj, a danas ponovo najbolji frend, Gary Barlow…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Album počinje furiozno, s četiri energična, zabavna i iznimno hitoidno potentna komada bogatog zvuka diskretno naslonjenog na kasne 80-e, no nakon njih intenzitet značajno splasne pa se do kraja albuma dogodi i par popriličnih 'stinkera' poput 'Shit On The Radio' ili 'Hey Wow Yeah Yeah'. No ipak, ukupni dojam ipak ostane i više nego pozitivan.
NAJBOLJE STVARI Spomenute uvodne četiri – 'Be A Boy', 'Gospel', 'Candy' i 'Different', a od kasnijih 'All That I Want' i 'Losers'…
DAKLE Nije ovo više onaj stari Robbie Williams, pitanje je hoćemo li njego uopće više ikad čuti i vidjeti, no i ovaj 'novi' apsolutno zaslužuje šansu...

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 5. studenoga
IZDAVAČ: ISLAND/UNIVERSAL MUSIC

MICK HUCKNALL – AMERICAN SOUL

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Mick Hucknall je preklani svoj četvrt-stoljetni, multimilijunski brand Simply Red definitivno okačio o klin i posvetio se vinarstvu i ugostiteljstvu (na Siciliji, a vino se zove 'Il Cantante', a restoran je svojedobno imao u Parizu s gospodom Deppom, Pennom i Malkovichem), konačno se skučivši. No pjevati nije prestao, iako je sad to više neka penzionerska, croonerska varijanta. Ovo mu je dakle drugi solo album i drugi album obrada (prvi je bio isključivo jednog izvođača – zaboravljenog Bobbya Blanda), što dovoljno govori o njegovim trenutačnim ambicijama.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Čovjek ima glas i zna što s njime, izbor pjesama, uglavnom manje poznatih soul i inih klasika odaje iskusnog šmekera, dok aranžmani vješto balansiraju između modernog i retro.
NAJBOLJE STVARI 'Let Me Down Easy', 'The Girl That Radiates That Charm', 'Don't Let Me Be Misunderstood', 'Turn Back The Hands Of Time', 'That's How Strong My Love Is', 'It's Impossible'…
DAKLE Album obrada koje ne nadmašuju originale, ali to ni ne pokušavaju, pa konačan rezultat ispadne i više nego simpa...

OCJENA: 7,5/10
DATUM IZLASKA: 29. listopada
IZDAVAČ: simplyred.com/WARNER BROS.

AEROSMITH – MUSIC FROM ANOTHER DIMENSION


TKO/ŠTO/KAKO/KADA Razlog zbog kojeg bi nam 15. album u karijeri nekih rock mamuta išta značio je sama činjenica da se radi o izumrloj vrsti. A ovi konkretni preživjeli primjerci prodali su u životu debelo preko 100 milijuna albuma (iako su za mnoge bili tek soft metal kopija Stonesa), o popratnim blagodatima rock'n'roll života da se i ne govori. No odmah valja reći da je ovo jedan od najslabijih albuma u 40 godina dugoj karijeri Aerosmitha. Nastajao je dugo i mukotrpno, bend je bio na rubu raspada, odnosno razlaza s frontmenom Stevenom Tylerom (koji je inače posljednjih godina sudac u 'Američkom idolu') i sva se ta muka ovdje itekako čuje…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Klasični aerosmithovski red grandioznih ljiga sentiša, red žestokim riffovima nafilanih blues-metal rokija, ovdje je debelo u korist potonjih, ali su te ubitačno formulaične, nenadahnute i repetitivne.
NAJBOLJE STVARI U 70-minutnom oceanu dosade izdvajaju se tek solidna kič balada 'What Could Have Been Love' i žestoka 'Legendary Child', eventualno još 'Lover Alot' i 'We All Fall Down'…
DAKLE Tanko i slabašno...

OCJENA: 4/10
DATUM IZLASKA: 5. studenoga
IZDAVAČ: SONY COLUMBIA/MENART