Prošli su još jedni izbori, prošla je još jedna izborna noć, danas smo vrhunadnaravno pametni i znamo razloge zašto je ispalo ovako, a ne nekako drugačije, neki slave, neki tuguju, većina se - kako podaci o izlaznosti govore - fura na to da cijela priča s izborima, politikom, Saborom i Vladom s njima nema nikakve veze i, eto, u manje od godinu dana zaigrali smo još jednu rundu onoga što ljudi koji mi osobno žele izazvati žgaravicu nazivaju 'festivalom demokracije'. Kako je krenulo, uopće nije isključeno da ćemo uskoro još jedanput, pa štajaznam, možda na kraju ispadnemo prva država u povijesti koja je bankrotirala jer joj pola državljana prima saborsku plaću ili mirovinu. Triput hura za nas. Ne.

U cijeloj toj gdje-si-bio-nigdje-što-si-radio-ništa priči zanimljiva su pojava domaće televizije, za koje bi čovjek očekivao da će zbog tolike količine i učestalosti izbora izbrusiti zanat praćenja do savršenstva ili barem do one razine blizu savršenstvu koju je moguće postići kada se među najveće TV-novinarske zvijezde ubrajaju Mislav Togonal i Mirjana Hrga. Sinoćnja izborna noć na televizijama, međutim, u većini je slučajeva pokazala da se to nije dogodilo i da se vrlo vjerojatno neće dogoditi sve dok televizija ne prestane postojati ili nas koloniziraju vanzemaljci.

Glavna i najvažnija, ponosna i javna televizijska kuća s Prisavlja sinoć je u povodu izbora imala megaspektakl začudnog prčkanja s novim tehničkim mogućnostima i onim ultraturbodizelindžekšn najvećim ekranom u studiju. Bio je to performans koji će se još dugo pamtiti pod radnim naslovom 'Goleme glave napadaju Togonala' i uz koji je bilo gotovo nemoguće pratiti bilo što drugo što se događalo u studiju, a to je bilo šteta, jer je u studiju HTV-a i ovaj put sjedio prof. Šiber, jedan od najpametnijih i najpromišljenijih, a počesto i u prognozama najtočnijih stručnjaka za političku scenu u Hrvatskoj (namjerno ga izbjegavam nazvati analitičarem, da ga ne bih stavila u isti koš s onima koji su zaslužni za potonuće te titule u nedostižne dubine stajskog gnojiva).

Nevjerojatno je to kako HTV već drugi put za redom uspijeva nekim svojim eksperimentalnim biserima uništiti potencijalno solidnu situaciju praćenja izbora. Prošle godine imali su genijalnu ideju da po ciči zimi zasjednu na Markov trg i umalo ubiju goste u emisiji upalom pluća, a ove su godine imali psihotične vizualne momente s kadrovima na golemom ekranu, u koje su voditelji upadali kao izgubljeni patuljci na pladnju proždrljivih divovskih glava, a dalo bi se podosta reći i o tim kadrovima, gdje je kamermanima konstantno uspijevalo snimati konobare s kanapeima dok je netko razgovarao s novinarom ili novinarkom u stožeru ili im je trebalo više desetaka sekundi da skuže kako im Plenkovićevu facu pri držanju govora zaklanja fotoaparat u redu ispred pa da bi valjalo promijeniti kadar. Doda li se uz to da su im vizualizacije izbornih rezultata uglavnom bile nečitljive za svakoga tko nema vid kao nadljudski superjunak, konstatirat ću samo da im je time uspjelo nešto za što sam mislila da je sasvim nemoguće - uz to čudaštvo jedva da sam i primijetila voditeljski lik i habit Mirjane Posavac i Mislava Togonala pa njih ovaj put ne mogu ni kritizirati ni hvaliti.

No koliko god čudan bio HTV u upravo minuloj izbornoj noći, RTL ga je uspio nadmašiti u cirkusiranju. U studiju na Trgu bana Jelačića, naime, bilo se okupilo birano društvance komentatora i analitičara pod vodstvom Zorana Šprajca i Mirjane Hrge, a ono po čemu ćemo zacijelo dovijeka pamtiti tu noć bili su Vladimir Šeks i Antun Vujić NA BALKONU iznad ostalih sudionika emisije. Sve koji su gledali ta su dvojica s balkona podsjetila na Statlera i Waldorfa, odnosno 'ona dva starčeka iz Muppet Showa', kako fizičkom pozicijom koju su im namijenili RTL-ovci, a tako i gardom koji su, sigurno pod utjecajem takvog položaja, i sami zauzeli. No RTL je i u drugim segmentima pokazao da se ovaj put sa svojim informativnim programom priklonio sloganu svojega drugog programa - 'samo zabava' - pa je izbore i njihovo komentiranje uglavnom tako i shvatio. Kako drugačije protumačiti pozivanje Ivice Šole kao relevantnog komentatora, koji je u jednom trenutku - u već poznatom 'ja brijem ko da sam iz Seville' stilu - ispalio da se neki kandidati ponašaju kao žene u menopauzi (pri čemu mu čak niti jedina prisutna žena - Mirjana Hrga - nije postavila pitanje: 'A kakvo je to točno ponašanje?').

Nova TV uglavnom je prošla bez spektakala, cirkusa i incidenata, osim ako u 'incidente' ne ubrojimo to da bi im valjda otpala glava da su propustili emitirati svoju sapunjaru 'Zlatne dvore' (doduše, RTL je morao emitirati crtić o kokošima u pauzi između izlaznih anketa i Muppet Showa s balkonom pa su tu isti), ali kao što nije bilo spektakala, cirkusa, incidenata i čudaštava, nije baš bilo ni pretjeranih zanimljivosti, posebice kada se uzme u obzir to da im je u studiju kao jedna od komentatorica sjedila iberdosadna Željka Antunović, zbog čije sam karizme, elokvencije i analitičkog nerva u nekoliko navrata pri gledanju Nove TV sinoć - zaspala.

Na kraju opet ispada da je najbolji posao odradila televizija N1, s klasično uvježbanom, iznimno profesionalnom ekipom. Potpuno nepristrani, zanimljivi i dinamični, malo su skrenuli u sarkastičnu šaljivost tek u trenucima kada je Tihomir Ladišić pomalo posprdno Milana Bandića nazivao premijerom, ali to se doista ne može nazvati nikakvom posebnom pristranošću, nego šaljivim konstatiranjem notorne činjenice da si je Banderas fakat bio u glavu uvrtio priču koja ne bi opstala ni kod braće Grimm, što su sinoćnji rezultati i pokazali. Jedini nedostatak vidim u tome što im je u studiju I OPET sjedila Jadranka Kosor, za koju mi zbilja nije jasno kako je i zašto odjednom postala relevantna komentatorica bilo čega, bez obzira je li riječ o izborima ili umjetničkom klizanju.

Sve u svemu, od vizualnih čudaštava do Muppet Showa, od žena u menopauzi do premijera, bilo je tu svačega. Ne ponovilo se tako skoro.