Za razliku od glazbenog svijeta, gdje se gotovo pod normalno uzima da potomstvo barem pokuša nastaviti stopama svojih roditelja, u filmskom je svijetu toga ipak nešto manje, a pogotovo su rijetki slučajevi da se djeca slavnih režisera uspješno okušaju u zanatu svojih roditelja. No posljednjih godina pojavila se nekolicina zaista uspješne djece, a neka su već nadmašila svoje roditelje...
Dok su za uspjeh u glazbi ipak najvažniji talent, koji nerijetko zna biti i zapisan u genima, i karizma, a u glumi još uz to i izgled, upornost i marljivost (sjetimo se samo Toma Cruisea koji je ipak dogurao do tri oskarovske nominacije u karijeri), s režijom je ipak nešto drukčija priča. Tu se, naravno, misli na ozbiljne filmske autore koji osim užim filmskim zanatom barataju i značajno širim obrazovanjem, a njihov talent je spoj likovnog i literarnog, vizualnog i auralnog, i što je najvažnije – imaju nešto za reći i znaju kako to reći. Režisera, pogotovo holivudskih, puno je, pravih, punokrvnih autora jako malo, a njihove uspješne djece koja su se okušala u obiteljskom zanatu još i manje.
Zanimljivo je da od desetak imena koja su se pojavila u ovoj sferi posljednjih desetak godina ima podjednako žena i muškaraca. Najnoviji primjer redateljskog djeteta je Ami Canaan Mann, kći slavnog Michaela Manna ('Insider', 'Vrućina', 'Posljednji Mohikanac'), čiji se drugi cjelovečernji film, 'Teksaška polja smrti', pojavio lani. No kritičari su bili dosta podijeljeni oko tog filma kao i Manničine autorske budućnosti, tako da po tom pitanju 'porota još uvijek zasjeda'. No nikakvih dvojbi zato nema oko Sofije Coppole, kćeri nedavnog dubrovačkog gosta Francisa Forda Coppole, čija su sva četiri dosadašnja filma prošla prilično zapaženo (posljednji, preklanjski 'Negdje' osvojio je i Zlatnog lava u Veneciji), a najpoznatiji od njih, 'Izgubljeni u prijevodu', donio joj je i Oscara za originalni scenarij 2004, kao i nominaciju za režiju, tada tek treću žensku uopće, a prvu za neku američku redateljicu. Sofia je inače počela kao glumica, najpoznatije kao kći Michaela Corleonea u 'Kumu III', no pametno se i na vrijeme prebacila iza kamere.
Velike su se stvari svojedobno očekivale od Jennifer Chambers Lynch, kćeri ekscentričnog Davida Lyncha, koja je kao scenaristica/redateljica debitirala s jedva navršenih 25 (što je tada bilo rekord za žene filmaše) bizarnom psihoerotskom dramom 'Helenina kutija' 1993. No nakon što je kritika sasjekla film optuživši Lyncheve za nepotizam, feministice je razapele zbog okrutnog seksizma, a publika ostala nezainteresirana, Jennifer se povukla iz javnosti. Filmu se vratila tek nakon 15 godina psihološkim trilerom 'Nadzor'.
Nakon godina svaštarenja u kojima je bila manekenka, modna dizajnerica, Playboyev model i glumica, film ('Preko pruge') je uspjela režirati i Clintova 'mala', Alison Eastwood, i to sasvim pristojno, mora se priznati. No kako ona ipak ima najveće moguće 'cipele za ispuniti', one njezina oca, veliko je pitanje kako će se tu situacija dalje razvijati. Sasvim je drukčija situacija s Jasonom Reitmanom, sinom kanadskog režisera slovačkog porijekla Ivana Reitmana, kralja komedije 80-ih i 90-ih ('Istjerivači duhova I&II', 'Dave', 'Blizanci', 'Policajac iz dječjeg vrtića'...). Za Reitmana juniora bi se već sad moglo reći da je sa svoja dosadašnja četiri filma, ako već ne komercijalno, onda svakako 'umjetnički' nadmašio oca, a kao dokaz tome može priložiti i svoje dvije oskarovske nominacije za najbolju režiju (za 'Juno' i 'Ni na nebu, ni na zemlji', dok su mu preostala dva filma sjajni debi 'Hvala što ne pušite' i najnoviji 'Young Adult').
Rijedak slučaj s čak dvije redateljske jabuke koje su pale nedaleko od stabla su Jordan i Jake Scott, kći i sin velikog Ridleyja (i samim tim nećaci također sjajnog Tonyja Scotta). Ovdje se, doduše, čini da se ambicija (da ne kažemo talent...) pri 'silasku' na sljedeću generaciju ipak nešto stanjila, jer je Jake, inače vrlo uspješan redatelj glazbenih spotova, u 12 godina karijere snimio tek dva igrana filma, kostimiranu akcijsku komediju 'Plunkett & Macleane' 1999. i preklanjsku obiteljsku dramu 'Welcome to the Rileys'. Njegova 13 godina mlađa polusestra Jordan, koja se pak bavi reklamama, debitirala je 2009. psihološkom dramom 'Cracks' (kod nas 'Ljubomora') s Evom Green.
I sinovi uglednog Lawrenca Kasdana (scenarist prvog 'Indiane Jonesa', 'Otimači izgubljenog kovčega', te dvojke i trojke u originalnoj trilogiji 'Ratova zvijezda', kao i režiser 'Silverada', 'Grand Canyona', 'The Big Chilla', 'Slučajnog turista' i dr.) krenuli su očevim stopama. Stariji, Jake Kasdan, zasad je znatno uspješniji, pogotovo otkad se 'spetljao' s Juddom Apatowom, u čijoj je produkciji napravio 'Hodaj muški: Priča o Deweyju Coxu', a lani (bez Apatowa) i 'Zločestu učiteljicu'. Jon Kasdan je zasad potpisao samo rom-kom 'In The Land Of Women', a drugi mu film 'The First Time' izlazi ove godine.
Od svih navedenih, rođenih krajem 60-ih ili u 70-ima, desetljeće je stariji Nick Cassavetes (r. 1959), sin slavne glumice Gene Rowlands te glumca i redatelja Johna Cassavetesa. Stari Cassavetes je snimao male, ali ambiciozne art filmove ('Gloria'), pa je i Nick, također isprva glumac, krenuo istim putem. No umjetničke aspiracije ranih filmova Cassavetesa juniora (kao npr. 'She's So Lovely' sa Seanom Pennom i Robin Wright) uskoro je zamijenio redovni holivudski štanceraj ('Zima za dvoje' a.k.a. 'Bilježnica', 'John Q'), da bi se onda vratio nešto 'nezavisnijem' materijalu ('Alpha Dog'), pa onda opet Hollywoodu ('Čuvarica svoje sestre')…
