U povodu 60. rođendana koji je proslavila proteklog vikenda, Jasna Zlokić nam je otkrila zašto je danas najviše vesele sitnice, zbog čega ne uspijeva vidjeti ljepotu u današnjoj hrvatskoj glazbi i koje su joj godine života bile najsretnije
Iako je prošle nedjelje bio njezin 60. rođendan, Jasna Zlokić nije jedna od onih žena koje vole velika rođendanska slavlja. To jo je, kaže, samo jedna godina više i dan kad je suprug i sin iznenade nekim lijepim znakom pažnje.
'Nisam vam ja od velikih zvjezdanih tuluma, posebno ne u današnja vremena. Nisam ni od puno kolača, torti i puhanja svjećica. Volim napraviti fritule koje mi zamirišu na djetinjstvo, sjetiti se nekih lijepih dana. Tako je bilo i prošle nedjelje', kaže pjevačica dodavši kako su je za rođendanski jubilarac ipak iznenadile čestitke nekih dragih ljudi i kolega koje dugo nije vidjela.
'Danas je vrijeme otuđenosti. Malo tko se druži, a ponajmanje mi u glazbenoj branši. Nestalo je te iskrenosti među ljudima. I danas mi je uvijek drago vidjeti Olivera, Terezu, ali sve je to uvijek u prolazu', priznaje Jasna koju danas sretnom čine neki mali spontani trenuci sreće i njezini svakodnevni rituali poput kuhanja, svakodnevne šetnje koja joj je poput meditacije, masaže...
Glazba je, kaže, danas neki drugi svijet. Pogleda ponekad trenutačno najpopularniji glazbeni show 'The Voice', ali ne vidi u tim mladim talentiranim ljudima buduće hrvatske zvijezde.
'Ne zato što nisu talentirani, itekako jesu, već zato što se danas talent najmanje cijeni. Danas je talent deset posto, a devedeset je sve ostalo - novac, izgled, kompromisi, prezentacija... Čini mi se da je fizički aspekt postao najvažniji. Prvo se gleda kako netko izgleda, a tek onda ga se sluša. Nekad je izgled bio dobrodošao, ali nije bio najvažniji. Nažalost, jedino što sad vidim na našoj sceni je glazbena neimaština i kloniranje. Mladim pjevačima nedostaje osobnosti, u pjesmama nema kemije, strasti i ljepote', tvrdi glazbena veteranka. Zbog toga i danas kad želi uživati u glazbi sluša Barbaru Streisand, Edit Piaf i Arsena Dedića.
'Arsen je posljednji veliki pjesnik na našoj estradi. Više nema takvih pjesnika, sad vladaju tekstopisci. Uvijek mi je užitak slušati njegove balade o našem dalmatinskom kraju. Sjetim se i jedne njegove anegdote. Naime, jednom je na vrhuncu slave pitao svog oca što misli o njegovoj glazbi i pjesmama koje je napisao, otac mu je odvratio: A, sinko moj, reka si onako kako je.
