Kako komentirate činjenicu da ste sa samo tri albuma u karijeri stekli globalnu slavu? Koliko je tome pridonijela vaša glazba, a koliko marketinška kampanja vaše diskografske kuće?

Naša glazba je dirnula ljude. Mi pišemo pjesme s kojima se ljudi mogu poistovjetiti i ne sramimo se melodičnosti. I dalje na sebe gledamo kao na maleni bend iz Kitchenware Recordsa i radimo upravo ono što smo htjeli raditi. Činjenica da prodajemo puno albuma je i dalje nevjerojatna s obzirom na to da nismo skloni prilagođavanju.

Dok brojni britanski glazbenici muku muče s time kako se probiti na američko tržište, vi ste već svojim prvim albumom otvorili ta vrata te danas bez problema idete na turneju po SAD-u i prodajete albume u zavidnim količinama. Što je to na što su Amerikanci zagrizli više nego kod vaših ostalih kolega iz Velike Britanije?

Zapravo je, da budem iskren, to vrlo jednostavno. Stvari obično funkcioniraju tako da većina dobrih indie bendova, bez obzira na to odakle dolaze, iz Velike Britanije ili SAD-a, žele prvo napraviti nešto u Velikoj Britaniji putem medija i na radiopostajama kako bi postali kul. Kad Amerikanci to shvate, žele postati dio toga.

Russell Leech i ti ste se preselili u New York, a Smith je postao otac. Koliko promjena mjesta boravka i grada te veliki i važni momenti u vašim životima utječu na glazbu koju stvarate?

Teško je reći. Mislim da je dobro stalno raditi neke promjene u životu, bile one privatne ili profesionalne prirode. Promjene ti pomažu da napreduješ i obogaćuju te iskustvom kao osobu.

Zašto New York nakon Birminghama i Londona?

Volim New York i oduvijek sam htio živjeti u njemu. To je dosta osobno, prije 18 mjeseci shvatio sam da mi treba promjena. New York, London i Tokio su najuzbudljiviji gradovi na svijetu. Nisam htio ostati u Londonu jer mi se ne sviđa atmosfera, a ne govorim japanski, pa je New York bio logičan izbor.

Vaš posljednji album 'In This Light And On This Evening' ponudili ste obožavateljima na preslušavanje prije službenog izlaska albuma. Je li to zato što ste bili nestrpljivi saznati što misle o vašem novom albumu ili ste htjeli još malo razbuktati njihovo nestrpljenje?

Ne sjećam se baš najbolje. Vjerojatno zato što smo htjeli malo podignuti atmosferu novim singlom i napraviti hype pred izlazak albuma.

S pjesmom 'No Sound But The Wind' ste sudjelovali na soundtracku 'New Moon'. Je li to bila vaša želja zato što vam se sviđa film, želja vaše diskografske kuće ili su producenti filma zaključili da bi se vaša glazba sjajno uklopila u atmosferu filma?

Tako je odlučila naša ekspozitura u SAD-u.

Vaš aktualni album 'In This Light And On This Evening' nekako je možda i najplesniji dosad, s naglašenim zvukom sintesajzera. Zašto takav pomak u odnosu na prva dva albuma?

Mislim da ima jako puno poveznica s našim prvim albumom, a pogotovo s pjesmama 'Camera' i 'Distance'. Mislio sam da će drugi album otići u tom pravcu. Razlog zbog kojeg smo se promijenili je to što nam je dosadilo svirati na isti način, iste instrumente s istim zvukom.

Izjavili ste jednom prilikom da je Joy Division prestar, odnosno da ste vi premladi da bi on imao ikakav utjecaj na vas iako vas mnogi uspoređuju s tom kultnom grupom. Koga s globalne scene danas cijenite i čiju glazbu najčešće slušate?

Slušam Cabaret Voltaire, Joy Division, LCD Soundsystem, New Order, Talking Heads, stand-up komičara Georgea Carlina i Six Finger Satellite.

Trenutno ste na velikoj turneji povodom promocije aktualnog albuma u sklopu koje ćete posjetiti i Zagreb po drugi put. Kakve uspomene nosite sa svog prethodnog nastupa na INmusic festivalu?

Upravo smo završili turneju po Velikoj Britaniji koja je bila doista odlična. U potpunosti je rasprodana, a dva nastupa koja smo imali u Brixton Academy bila su senzacionalna. Sjećam se nastupa na INmusic festivalu. Jedva čekamo da ponovo vidimo svoje obožavatelje. Mislim da će biti vrlo uzbudljivo.