IN MEMORIAM

Kemo će zauvijek živjeti kroz svoje pjesme

21.01.2015 u 14:56

Bionic
Reading

Odlazak jednog od najpopularnijih bosanskohercegovačkih kantautora i šansonjera rastužio je mnoge poklonike njegove glazbe, ali i bliske suradnike i prijatelje. Svi se slažu u jednom – Kemo je bio čovjek kakvog je vrijedilo poznavati

Kemal Monteno rodio se u rano jutro 17. rujna 1948. u Sarajevu; tata Osvaldo bio je Talijan, a mama Bahrija iz Bosne. Oboje su radili na sarajevskom stadionu Koševo. Otac mu je iz Italije stigao u Sarajevo, u koje su ga poslali nadređeni jer je pokušavao pobjeći iz zemlje. Bilo je to 1945. Iako je u Italiji imao suprugu, ljubav prema Keminoj majci bila je tolika da je zbog nje odlučio ostati u Bosni. U međuvremenu bivša mu je supruga u Italiji rodila kćer Danijelu, od Kemala stariju dvije godine.

Kemo, kako ga od milja zovu prijatelji, glazbenu karijeru počinje graditi šezdesetih godina prošlog stoljeća, a u note se zaljubio još dok je bio dječak, i to provodeći vrijeme s Romima jer se često igrao s njima. Imao je teško djetinjstvo, praćeno siromaštvom i besparicom, a s roditeljima je živio u baraci iznad stadiona. Otac mu je često znao pjevati talijanske pjesme, a mama tradicionalne sevdalinke, pa je Kemal u svoje pjesme unio dašak jednih i drugih.

Na sceni se prvi put pojavio 1967. na festivalu Vaš šlager sezone, na kojem je nastupio s pjesmom 'Lidija'. Ubrzo osvaja simpatije mnogobrojne publike širom regije i dobiva nagrade kao izvođač, autor glazbe i teksta. Upravo na festivalu šlagera Kemo prvi put izvodi neke od pjesama koje su ga proslavile tijekom života, poput 'Sarajevo, ljubavi moja' i 'Zemljo moja'. One se i danas smatraju svojevrsnim himnama BiH.


Tijekom bogate karijere pjevač je objavio ukupno 15 diskografskih albuma, a posljednji, 'Što je život', izašao je prije dvije godine. Zahvaljujući nježnim i sentimentalnim stihovima odlikovao ga je jedinstven glazbeni izričaj, zbog čega su mnogi kolege rado surađivali s njime, a Oliver Dragojević, Arsen Dedić, Zdravko Čolić, Tereza Kesovija, Boris Novković, Rade Šerbedžija i Neda Ukraden samo su neki od njih.

Supruga Branka (64), s kojom se vjenčao 26. lipnja 1971, bila mu je vječita inspiracija. Zajedno su dobili kćer Adrijanu (43) i sina Đanija (41), a Kemo je bio i unuk djevojčicama Lejli i Lori. Dugo je imao problema s dijabetesom, zbog čega su mu nastale i komplikacije s bubrezima pa je pune tri godine odlazio na dijalizu. U studenom prošle godine pjevaču je obavljena transplantacija bubrega, prije toga ugrađena mu je i srčana premosnica, no nažalost njegovo tijelo nije izdržalo. Ipak, zahvaljujući svojim nezaboravnim evergrinima, Kemo će uvijek biti s nama, a njegov rad teško će se zaboraviti. Jer najbolji se ne zaboravljaju tako lako!