Kad neke stvari prestanu biti dijelom golemog hypea, uglavnom je riječ o jednom od dva smjera razvoja stvari – ili je nešto prestalo biti imalo zanimljivo ili je pak postalo normom. Čini se da je fenomen azijskog filma upao u potonji jarak: kombinacija začudnosti i kvalitete koja je lansirala festivalsku invaziju Dalekog istoka nakon desetak godina azijsku kinematografiju stavlja uz bok bilo koje odavno 'etablirane' kinematografije svijeta, a iako se u Cannesu ove godine govori o kroničnom nedostatku naslova s tog dijela zemljine polutke, jedno je jasno – Kina je i dalje u fokusu. I neće tako brzo izići iz njega.

Od 85 igranih filmova u svim programima ovogodišnjeg Cannesa, samo osam potpisuju azijski redatelji, a tek su dva naslova iz Kine ('Coming Home' i 'Fantasia'), što su, već po samom zakonu brojeva, katastrofalno loše statistike; ali iz najmnogoljudnije zemlje svijeta na Francusku je rivijeru ipak stigla i najmnogoljudnija ekspedicija u povijesti: Kinezi se ne opterećuju Zlatnom palmom, ali zato šalju čak 400 prodajnih agenata u Cannes! Osim toga, Kina je sponzorirala ceremoniju otvaranja te suorganizirala tulume svečanog (čitaj: alkoholiziranog i oznojenog) početka festivala, ponosno istaknuvši kineske zastave po okolnim jahtama koje su desetljećima bile domaćini nekih drugih partyja, nekih drugih centara moći.

Nakon što su kineski hitovi na domicilnom tržištu prestigli uspjehe uvezenih – Stephen Chow je s 'Journey To The West' pobrao 201 milijun dolara i srušio rekord koji je 'Iron Man 3' držao sa 123,5 milijuna – jasno je da Europa i Amerika sve više trebaju Kinu, a ne Kina njih, zbog čega se i pojavljuju tvrtke koje obećavaju biti ' most za snimanje i prodaju u Kini', kao i mnoge druge produkcijsko-konzultantske kompanije koje će vam (za izdašne honorare) probati pomoći da zgrabite barem mrvice od novog unosnog azijskog kolača.

Nije samo Kina vruća roba tržišnog dijela festivala – dok kineski i hongkonški distributeri zauzimaju poveće dijelove tržišta predstavljajući i dominantni ulaz kineske animacije u svijet zabave za djecu, američki biznismen iz Singapura Robert Friedland osniva Ivanhoe Pictures, kompaniju koja će u startu potrošiti 130 milijuna dolara za produkciju azijskih filmova.

Ono što je Nikkatsu preko Sushi Typhoona prije koje godine radio s modernom gore-eksploatacijom, to sada Shochiku najavljuje svojom novom nindža edicijom – izvoz filmova za Zapad, snimljenih po idejama i vizijama (čitaj: stereotipima i predrasudama) koju Zapadnjaci imaju o azijskom filmu. Taj poslovni model, serijal novih nindža filmova koje predstavljaju u Cannesu, započinje 'Ninja the Monster', priča o nindži koji se obračunava s čudovištem iz svemira. Isti je taj Shochiku Cannesu ove godine, za program klasika, dostavio i novu, 4K restauraciju kopije Oshimina klasika 'Cruel Story of Youth'.

Ovih se dana puno govori i o filmu 'Inversion' redatelja Marka Damona, SF akciji teškoj 120 milijuna dolara, vizualnom megaspektaklu o posljedicama 'ukidanja' gravitacije na Zemlji. Riječ je o najvećem i najskupljem projektu Cannesa 2014., koji se nagodinu tek treba početi snimati, no oko kojeg se već tuku svi najveći distributeri svijeta.

Osim toga, Cannes je ove godine dobio priliku predstaviti i prvu rusku dugometražnu 3D animaciju – 'Quackerz' Viktora Lakisova, novu priču o 'Romeu i Juliji', samo na nacrtani ruski način.