Kralj Čačka

Nenad Marić, poznatiji kao Kralj Čačka, po riječima srpskog portal Popdepresija, 'pekao je glazbeni zanat skoro cijelo desetljeće u malim, zadimljenim mračnim klubovima svog drugog beogradskog doma, s lošim ozvučenjem i uvijek preglasnom publikom… Promatrao je noćima živote bogatijih i siromašnijih od sebe, upijao muku, radosti, treperenje, dileme i strahove običnog čovjeka da bi ih danju pretvarao u mudre, osjećajne i slikovite stihove koji na prvo slušanje osvajaju svojom iskrenošću, pronicljivošću i melankoličnim šarmom'. Prvi službeni singl 'Moj Avatar' objavljen je krajem 2014., a trenutačno radi na svom debitantskom albumu.

Bok, Nenade! Ispričaj nam kako je došlo do umjetničkog imena Kralj Čačka?

Slučajno, iz igre, samo je palo na glavu i zadržalo se. Kralj je vladar, Čačak je mjesto u kojem sam rođen i na turskom jeziku znači blato, tako da imam poruku u imenu koja glasi - ovladati svojim blatom.

Jeste li nastupali već u Zagrebu ili će koncert u Vintageu biti prvi pred zagrebačkom publikom?

Jesam u okviru festivala Pesničenje u klubu Močvara, ali tada sam bio sam s akustičnom gitarom, a ovoga puta u Vintageu bit će prvi put s bendom.

Moskau

Moskau je performativno-glazbeno-umjetnički kolektiv koji glazbu kombinira s ostalim umjetnostima, a najviše performansom. Maticu benda čine četiri člana (Ivan Gundić, Pavle Bojanić, Ivan Laić, Ivan Grobenski), ali se ona lako poveća i na petnaestak članova (harmonika, saksofon, industrijalne udaraljke, bicikl, klavijature…). Moskau do sada ima tri službena izdanja – 'Moskau EP' (2010.), EP 'Red' (2015.) i novi album 'Dirty Ground' (2015.) koji je odlično prihvaćen od publike i kritike.
S obzirom na ostale izvođače, vaše izvedbe spoj su glazbe i vizualnog performansa. Kako je došlo do njega?

Spajanje glazbe s vizualnim umjetnostima i/ili performansom ideja je koja je na ovim našim prostorima izvanredna i specifična iako je ove godine navršila punih pedeset godina, a počela je 1965. nastupima umjetničkog kolektiva The Velvet Underground, potpomognutog djelovanjem Andyja Warhola (a još su i prije toga mnogi jazz umjetnici kao što su Brubeck, Evans, Mingus, Kirk na omotima svojih albuma imali tekovine tada suvremenoga slikarstva).

Glazba zapravo nikada ni nije bila odvojena od vizualnosti; afrička plemena plešu oko vatre i kite se tradicionalnim uresima prilikom izvođenja glazbe, naši su stari nosili narodne nošnje i plesali narodne plesove, singlice i ploče imaju svoje specifično vizualno oblikovane omote, izvođače imaju prepoznatljive frizure, odjeću, gitare... Ideja je, dakle, došla prirodno jer je zapravo oduvijek tu.

Od instrumenata korištenih u izvedbama tu je harmonika, saksofon, bicikl, jednožičana gitara… Koji vam je najdraži i zašto?

Glazbeni instrumenti nemaju neku svoju opravdanu hijerarhiju pa ih se tako ne može hijerarhijski postaviti ni prema osobnim afinitetima.

Sve što rezonira, sve što proizvodi valove, sve što titra pa se time fizički manifestira kao čujni zvuk i sve što se postavi u službu glazbenog instrumenta može biti i jest glazbeni instrument, a nama su najdraži oni koji su najglasniji.

Sleepyheads

Sleepyheads četveročlani su bend koji utjecaje crpi podjednako iz onih momenata zbog kojih smo voljeli gitarsku glazbu iz devedesetih kao i iz modernih strujanja nultih i desetih. Ima tu svega, ali prije tog svega su bubanj, bas, gitara, još jedna gitara i glas. Indie rock koji je ponekad indie pop, ali je više od svega rokenrol. Ovaj melodični gitaristički bend svakim nastupom stekne nove oduševljene obožavatelje. Nakon pet godina aktivnog sviranja svoje su iskustvo Sleepyheads sublimirali u genijalan album prvijenac ‘The Swirling Thoughts Of…’ koji će, nema dvojbe, završiti na vrhu ili pri vrhu svih godišnjih lista albuma. Sleepyheads su Vedran (vokal, gitara), Daniel (gitara), Domagoj (bas) i Dragomir (bubanj).

Iza vas je nedavna promocija albuma prvijenca ‘The Swirling Thoughts Of...' u Tvornici. Kako ga je publika prihvatila? Kakvi su dojmovi?

Promocijom smo bili skroz zadovoljni. Mi smo uživali na stejdžu, a i publika dolje. Baš je bila dobra i friendly atmosfera. Što ujedno i govori da je publika odlično prihvatila album. Dosadašnje reakcije su stvarno jako pozitivne i pune riječi hvale. Što nam, naravno, mnogo znači. Divno je kad se ljudi javljaju i govore da im je album vrh. Tako da je malo reći da smo zadovoljni. S tim da smo i dalje, kao i mnogi drugi bendovi kod nas, ispod radara u smislu neke šire publike i mainstream medija. To bismo voljeli da se promijeni.

Razmišljamo o tipki repeat pored pjesme 'Perfect' s novog albuma. Koja vam je najdraža stvar s albuma i zašto?

Super za ‘Perfect’! Tenk ju! (smile emoticon) Nemojte nas pitati koja nam je omiljena stvar jer je zaista nemoguće dati odgovor na to pitanje. (smile emoticon) Ja (Vedran) mogu reći da su mi najdraže nove stvari dok ih radimo. Tako da mi je trenutno najdraža najnovija pjesma koja još nema ime, recimo da će se zvati ‘Silent and Stuck’, i moći ćete je čuti na Dozvoljenom četvrtku