Nekoliko intrigantnih singlova, djelomično interesantan debi album ('The Fame'), eksplozivna medijska persona i, naravno, Facebook, učinili su Lady Gagu jednom od najvećih showbiz priča 2009. godine koju je završila sjajnim, hitovima nabijenim (tu su i 'Bad Romance' i 'Alejandro') mini albumom 'Monster', koji je, zapakiran zajedno s debijem kao 'The Fame Monster', čitavu priču njenog debija odveo do, za novi milenij spektakularnih 12 milijuna prodanih primjeraka. No onda slijedi otrežnjujući drugi čin, taj komplicirani i za mnoge koji su na njemu slomili zube, nerazrješivi gordijski čvor – drugi album. Za Gagu nekako nije bilo straha po tom pitanju, jer kakav god bio, 'Born This Way' naprosto ne može flopnuti, ne u današnjem svijetu i ne s takvom konkurencijom kakvu Gaga trenutačno ima u pop glazbi. No hype je hype, i uvijek ga treba uzeti s debelom dozom rezerve – o kakvoj se ploči tu zapravo radi?

Logična usporedba koja se nameće od samog početka i od koje ne bježi ni sama Gaga, dapače, ona je s Madonnom, i u glazbi, a bogami i PR metodama i 'multimedijskom' pristupu. No nije ni logično ni pravedno uspoređivati 25-godišnju uspjeha gladnu aspiranticu i 28 godina stariju veteranku koja više nema što kome dokazivati. Treba vidjeti kako stvari stoje u 'paralelnom slalomu', a takva optika ipak se čini po Gagu znatno nepovoljnija. Naime, nakon zanimljivog eponimnog debija, Madonna je 1984. izdala 'Like A Virgin' i odmah svijetu dala na znanje da je došla i namjerava ostati, a ako se taj album (prodan u 21 milijun primjeraka) mogao smatrati svojevrsnim pismom namjere, sljedeći, 'True Blue' (24 milijuna) iz 1986. već je sasvim zacementirao stvari. Ostalo je povijest.

Treba, dakle, odmah reći 'Born This Way' definitivno nije Gagin 'Like A Virgin', iako bi paradoksalno mogao imati sličan učinak na njezinu karijeru. Jer dok se Madonna sredinom 80-ih natjecala s Michaleom Jacksonom i Princeom (a i Springsteen se tada prodavao na vagone – 'Born In The USA' otišao je u preko 25 milijuna primjeraka!), Gagina konkurencija 2011. su Katy Perry, Rihanna i Bruno Mars, o Justinu Bieberu, Ke$hi i sličnima da se i ne govori. Treba li uopće reći da 'Born This Way' sve njih bez problema višestruko nadmašuje, što još uvijek ne govori previše o njegovoj kvaliteti.

'Born This Way' rađen je strahovito ambiciozno, taj dojam kreće od prvih taktova i ne pušta do kraja, ali ambicija se često pobrka s pretencioznošću i pompoznom produkcijom. Svaka, ali doslovce svaka od 14 pjesama na albumu na svoj je način pretjerana, bilo produkcijski, bilo isforsiranom energičnošću ili pak usiljenom bizarnošću, pa je onda logično da ih tek dio pogađa metu. Sat vremena nemilosrdnog, pumpajućeg ritma, glasnog, gustog electro-dancea, istovremeno futurističkog i retro, s dodirom ljiga euro-dancea, ali i gitare, a arhitekt svega toga je sad već samostalno slavni RedOne (inače švedski Marokanac Nadir Khayat), Gagin partner u zločinu od prvog dana. No nitko zapravo nije očekivao kolekciju srcekidajućih balada, ali moglo bi se na kraju pokazati da je stara otrcana frazetina 'manje je više' itekako primjenjiva na Lady Gagu. Ništa, dakle od remek-djela, barem ne zasad.

Album sigurno neće imati problema sa singlovima, kao što recimo ima sa zadržavanjem pažnje slušatelja, jer gotovo svaka pjesma ima neki tvist, neku udicu, ali zato malo suzdržanosti i mjere ne bi škodilo. Udarna stvar je zarazni 'Judas' koji za dlaku ipak nije u rangu 'Bad Romance' ili 'Poker Face', a izdvajaju se još i 'The Edge Of Glory' i rijedak mid-tempo 'Bloody Mary'. Ima doduše i nekoliko ljutih promašaja ('Heavy Mental Lover', 'Goverment Hooker'). Iako bi se kakav dežurni skeptik mogao zapitati što misliti o albumu na kojem se jedna od boljih stvari zove 'Scheiße' (šajze po gastarbajterski), ipak se ovdje ne radi o 'šajzeu', već samo o trashu, visokobudžetnom, fensi produciranom i nedvojbeno šarmantnom, ali još uvijek trashu...

OCJENA: 7,5/10

Izdavač: INTERSCOPE / UNIVERSAL MUSIC