Nazvati Air (samo) electro-pop bendom bilo bi možda istinito, ali bi nekome tko ih nikada nije čuo vjerojatno stvorilo sasvim krivu sliku o onome čime se ugledna francuska gospoda, nesuđeni arhitekt Nicolas Godin i matematičar/fizičar Jean-Benoit Dunckel bave posljednjih petnaestak godina. Iako uistinu nikad nisu izašli iz tog svog zadanog elektro okvira, kroza nj su tijekom godina provukli puno toga i upustili se u brojne manje ili više uspješne zvučne avanture. Uglavnom kad su, uvjetno rečeno, eksperimentirali, odnosno zalazili u nešto mračnije i/ili psihodeličnije teritorije (kao na svom drugom albumu '10 000 Hz Legend' iz 2001.) bili su znatno manje uvjerljivi nego kad su, opet uvjetno, igrali na sigurno i rekreirali onaj svoj predivni, pastoralni bacharachovski elektro-baroque dream pop zagledan u nebo i zvijezde s genijalnog im debija 'Moon Safari' iz 1998. (kao na sjajnom 'Talkie Walkieju' iz 2004. i još boljem 'Love 2' iz 2009. kojim su se najviše dosad približili debiju).

O čemu se ovdje dakle radi i u koju Airovu 'ladicu' ulazi 'Le Voyage Dans La Lune'? Budući da je filmičnost oduvijek bila jedan od glavnih faktora njihove glazbe, a ni astronomski aspekt nije bio zanemariv, ima li boljih kandidata od njih za 'ozvučivanje' nove, obnovljene verzije antologijskog nijemog filma Georgesa Meliesa 'Put na mjesec', jednog od najvažnijih filmova u povijesti? Naime, klasik iz 1902., čija je davno izgubljena (pa onda početkom 90-ih pronađena) ručno obojena verzija, nedavno konačno izašla iz restauratorskih laboratorija u originalu nije imao glazbe pa je ta, za francusku kulturu iznimna čast, pripala upravo Airu. No kako film traje svega 14 minuta, a album nešto preko 30, ovdje se radi o glazbi iz samog filma kao i onoj inspiriranoj njime. Usput treba reći i da dok se po odabranim svjetskim dvoranama prikazuje obnovljeni 'Put na mjesec', u masovnoj je distribuciji i Scorseseov 'Hugo' u kojem sam Melies ima važnu ulogu (igra ga Ben Kingsley).

Moglo bi se reći i da im je ovo drugi soundtrack u karijeri, nakon sjajne zvučne kulise za redateljski debi Sofije Coppole 'The Virgin Suicides' iz 2000. ('Samoubojstva nevinih' u nas), a u njezinu najpoznatijem film 'Izgubljeni u prijevodu' sudjelovali su pjesmom 'Alone In Kyoto'. Ocjenu uspješnosti nove zvučne kulise Meliesova klasika ostavit ćemo za neku drugu priliku (nakon što preslušamo, na primjer...), no kao zasebno glazbeno djelo, Airov 'Le Voyage Dans La Lune' funkcionira besprijekorno. Sve dosadašnje kvalitete Airova opusa su tu, plus poneki zvučni novum – bogata retro-futuro downtempo atmosfera, hrpa zanimljivih zvukova razbacana posvuda plus par iznenađujuće živahnih, 'orguljašjih stvari kao iz 70-ih, kao stvorenih za kakvu žestoku potjeru (sjajne 'Sonic Armada' i 'Parade'). Na par mjesta nailazimo na diskretne Morriconeovske vilinske back vokale koje s adekvatnom 'žičanom' pratnjom daju dojam da smo u nekom špageti westernu, a recimo 'Cosmic Trip' zvuči kao da je ispao iz kakve SF B-produkcije kasnih 50-ih. Potencijal je, dakle polivalentan i daje moguć putokaz za budućnost benda, jer nećemo otkriti toplu vodu ako (ponovo) kažemo da je filmska glazba njihovo prirodno stanište, pogotovo ona koja poput ove, sjajno funkcionira i bez obzira na film iz kojeg potječe.

Da rezimiramo – kratak i sladak, 'Le Voyage Dans La Lune' ne zvuči ni približno nekom njihovom dosadašnjem albumu, a opet svojim avanturizmom, raznovrsnošću i vještinom na kilometar odaje svoje genijalne tvorce.

OCJENA: 8,5/10

Izdavač: ASTRALWERKS / VIRGIN / DALLAS