Od početka listopada gledatelji na HTV-u mogu pratiti vaš humoristični show 'Naknadno'. U čemu je njegova posebnost?
Mislim ni u čemu osim u sinkronizacijama. Posebnosti nisu dobrodošle u medijima, osim događaja samih.

Kako ste zadovoljni reakcijama publike?
Zadovoljan sam dijelom publike koja to voli gledati. Nisam zadovoljan onim dijelom koji ne prepoznaje vrhunaravnu kvalitetu proizvoda. Raditi se mora, ali nije lako kad te gleda tisuće okica s već pripremljenim kamenjem u rukama. I tako da mi bude lakše, sam sebi sam najstroži sudac.

Koliko je uopće danas teško nasmijati publiku?
Danas isto kao prije 143 god. Razapet između niskih i visokih očekivanja, kapaciteta primača signala, neostvarenih ljudi kojima ništa nije dobro, onih koji bi te rado zamijenili, podrumskih zlobnika, nastojiš živjeti i raditi za svoj dio publike. Ne znam zašto, ali od komičara se traži inferiornost da se malo čovjek opusti kad ne radi, recimo na naplatnim kućicama naplaćuje prolaz autocestom.

Prije svega ste komičar, a zabavljati ljude nije jednostavno. Kako se uopće postaje komičarom? Može li se od toga živjeti kod nas?
Ne znam kako se postaje komičarom. Možda vlastitom odlukom kad ništa više ne uspije, kao zadnja opcija. Svatko bi radije bio ozbiljan čovjek, ali... Pa nekako se preživi. Ima, srećom, ozbiljnih ljudi koji se žele malo opustiti pa ti plate da ih malo zabavljaš. Kada dobiješ novac, onda si možeš kupiti što hoćeš u obližnjoj trgovini.

Je li vam se događalo da ste neraspoloženi morali izići pred publiku?
Ne, nije. Ja sam uvijek raspoložen, dapače, euforično raspoložen. Ne znam zašto, ali jedno sam vrijeme išao kod liječnika, ali nije ništa pomogao. Neugodno mi je poslije sprovoda i sličnih događaja pa zato izbjegavam iste.

Osim Željka Pervana u seriji 'Naknadno' su i Mladen Horvat i Sanja Vejnović

Sa suprugom Darijom ste 27 godina u braku. Kako ste uspjeli sačuvati ljubav?
Pa to je dijelom zasluga moje podložnosti, dijelom poslušnosti, a najviše moram zahvaliti njenom karakteru nezahtijevne osobe. Ljubav se ne da sačuvati. Opije te i drži blaga, neagresivna suprotnost osobe s kojom živiš. Dobrota, ljubaznost prema djeci i neznancima, skromnost, strpljenje, voliš onaj dio koji tebi nedostaje.

Zašto, po vama, danas veze brzo pucaju, brakovi se raspadaju?
Zato što se odjednom daje sve što imaš nekom drugom. Potonji shvati da si sve dao, da ne postojiš kao osoba i onda nema s kime biti. Podrazumijevaš se ili si isključivo svoj, a i jedno i drugo ne ide u vezu. Ako se cijeli prepustiš, onda si pročitana knjiga, a ako zadržiš dio sebe, onda se doziraš. Nema pomoći. Kad me nitko ne pita, znam, a kad trebam reći, ne znam.

Izjavili ste da se zdrav smijeh stalno čuje iz vašeg doma. Ima li neka od vaših kćeri, zahvaljujući vama, istančan smisao za humor?
Bio sam ciničan kad sam to izjavio ili mi nije bilo dobro. Kod nas se znade itekako ozbiljno razgovarati, ne biste vjerovali koliko puta smo pritisnuti komunalnim problemima ozbiljno razgovarali. Ili pred izbore. Mislim da smo glede toga potpuno normalna obitelj.

Plaši li vas budućnost vaše djece?
Dijelom da, ali nisam opsjednut brigom za njihovu budućnost. Nepoznato, nešto na što ne možeš utjecati, pomalo brine. Ljudi se neočekivano lako mire s poznatim sadašnjim nevoljama, ali strepimo od budućeg, možebitnog.

Čemu ćete se uvijek nasmijati, a što će vas razljutiti?
Uvijek ću se nasmijati nečemu što me nasmije, što možda i nije tome namijenjeno, ali baš zato. Razljuti me upornost zlobe. Nikad se ne umara, ne odustaje, ne predaje se, kao da nije svjesna svog postojanja. Nema života u njoj pa nema ni umora.

Legendarni komičar na HTV se vratio nakon devet godina

Imate li neki hobi, kako punite baterije, opuštate se, odmarate?
Gledam televiziju, čitam, pecam. Pecanje je savršen oblik 'ništa ne rađenja'. Nema ništa što toliko isključuje mozak pa je stoga tako blagotvorno za isti.

S kime ste ostali dobri iz prošlih vremena od ekipe sa Stojedinice, 'Zločeste djece', 'Večernje škole'..?
S mnogima. Ostao dobar? Dobro pitanje, jako dobro. Ostati dobar s nekim. Ostati dobar, to je važno.

Osamdesete su bile posebno uzbudljive. Kako pamtite to razdoblje i zašto je ono ponovo 'in'?
Pamtim ih po JNA, 'Zločestoj djeci', mojim nekim radovima, ljubavi, rađanju. Nisam primijetio da su opet 'in', ne razumijem. Nešto što je prošlo ne može nikada biti opet tako. Tisuće stvari nema, neke nove su zauzele mjesta, a nema ni odlučujućeg čimbenika da bi bilo opet 'in', nema vas nekadašnjeg. Postoji samo nostalgija više kao percepcija u sjećanju, a ne stvarnost, fakti.

Kako doživljavate pedesete godine? Jeste li se umorili?
Mogu reći, s nesigurnošću, da nemam pojma kako se pedesete manifestiraju na meni. Vjerojatno sam, kontaminiran životom, oprezniji, dosadniji, nesklon više raznim opitima sa stvarima i ljudima. Truplo mi je još zdravo, ali umor brže dolazi, pomisao na kraj nije daleka kao nekad. Kada bih sada kupio nova kola, uz redovito održavanje, dostajala bi mi do kraja života. A možda se, dok ovo govorim, nekakav tumorčić smije mojim planovima.

Kaže se da muškarci u pedesetima imaju krizu godina. Jeste li je vi osjetili? Što je najbolje u godinama u kojima ste sada?
Mogu citirati Dedića: 'Treba uredno starjeti, treba starjeti brže, najgori su oni što se dobro drže. Majke odavno stale pred rajske dveri, još su bezobzirno mlađe od svojih kćeri.' Krizu imaju ljudi koji su zakasnili u nekim svojim projekcijama, pa ih vrijeme stiže. Ne znam za krizu, nemam vremena za borbu protiv vremena.

Ide li vam na živce kad ljudi od vas očekuju da ih stalno zabavljate i pričate viceve, da ste raspoloženi u njihovom društvu?
Nemam takvih problema. Nastojim birati društvo u kojem obitavam. Takvih nema ni u orbiti oko mene. Volim ljude, ali od nekih bježim drugima.